Nenad Vuković, delegat u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, komentirao je posljednje izjave Milorada Dodika, koje su izazvale veliku pažnju u političkoj javnosti. Naime, Dodik je najavio da je spreman staviti van snage zakone o zabrani djelovanja SIPA-e, Tužilaštva, Suda BiH i Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) na teritoriji Republike Srpske. Vuković smatra da ova izjava predstavlja očajnički pokušaj vlasti Republike Srpske da pronađe izlaz iz političke i pravne krize koju su sami izazvali. On također napominje da su opozicioni političari u Narodnoj skupštini Republike Srpske tada ispravno odlučili ne podržati donošenje tih zakona, upozorivši na potencijalnu opasnost od njihove neprovedivosti.
Vuković podsjeća da je opozicija već ranije izražavala sumnje u vezi s tim zakonima i upozoravala na mogućnost da bi se njihovo provođenje moglo pretvoriti u političku trgovinu. Ovdje je važno napomenuti da je Dodikova najava o povlačenju tih zakona samo potvrda da su mnogi političari imali pravu procjenu o situaciji. Opozicija je, prema Vukoviću, bila svjesna da je prijedlog za donošenje tih zakona samo pokušaj vlasti da manipuliše situacijom, a sada je jasno da je Dodik spreman na kompromis koji nije u interesu Republike Srpske.
Dodikova izjava da je “spreman zalediti” ove zakone sugerira da je on otvoren za politiku trgovine, posebno s partnerima u Federaciji BiH i međunarodnom zajednicom. Ipak, Vuković izražava sumnju da će sada, nakon svih tih politika i manipulacija, postojati bilo kakvo interesovanje za njegove ponude. Smatra da su šanse za bilo kakav politički dogovor minimalne, s obzirom na trenutnu situaciju i međunarodni kontekst. Čini se da je politika koju vodi SNSD sve više nepovjerljiva i da se, uz sve napore, politička scena Republike Srpske nije u stanju izvući iz pat-pozicije koju je Dodik stvorio.
Jedan od ključnih trenutaka u Vukovićevom komentaru je njegov prijedlog da bi se mogao pojaviti i novi Ustav Republike Srpske, koji bi mogao biti predmet trgovine. Dodik i SNSD bi mogli pokušati koristiti Ustav kao alat u političkom manevriranju, nudeći ga u zamjenu za neku “protivuslugu”. Ova ideja, prema Vukoviću, samo dodatno pokazuje kako je vlast u RS-u zapala u političku neodrživost, iako su tvrdili da imaju “povoljne međunarodne prilike” za implementaciju svojih planova. Ako su prilike zaista povoljne, postavlja se pitanje zašto bi tada bilo potrebno “zalediti” zakone koji su već usvojeni.
Vuković zaključuje da je vlast Republike Srpske, pod vođstvom Milorada Dodika, na neki način predala političku igru. On tvrdi da su pokušaji Dodika i SNSD-a da izbjegnu odgovornost i nađu izlaz iz nastale situacije samo još jedan pokazatelj njihove političke slabosti. Manipulacija nacionalnim osjećanjima postala je osnova njihove politike, ali Vuković vjeruje da će birači na sljedećim izborima kazniti takve pristupe i da će Dodikova politika biti razobličena kao štetna za budućnost Republike Srpske. U konačnici, on smatra da će ova situacija dovesti do toga da građani izgube povjerenje u vlast koja nije u stanju donijeti stabilne i odgovorne odluke.
Vuković također ukazuje na moralnu odgovornost političkih lidera, smatrajući da će manipulacije koje su viđene u ovoj situaciji biti dugoročno štetne za političku scenu RS-a. On poziva na potrebnu promjenu u političkom pristupu, jer trenutna vlast očigledno nije sposobna da izvede zemlju iz krize. Za kraj, Vuković naglašava da će vrijeme pokazati stvarne posljedice politike koju vodi Milorad Dodik, kao i da će građani Republike Srpske uskoro morati donijeti konačnu procjenu o toj politici. Prema njegovim riječima, neodgovorne odluke koje su do sada bile donošene pod Dodikovim vođstvom dovode do sve dublje političke izolacije Republike Srpske, ne samo unutar Bosne i Hercegovine, već i u međunarodnoj zajednici. Vuković ističe da bi bilo korisno da se politički lideri okrenu strateškom pristupu koji će uzeti u obzir dugoročne interese svih građana, a ne samo osobnu političku dobit. Opozicija i građani bi, kako kaže, trebali zahtijevati veću odgovornost od svojih predstavnika, insistirajući na transparentnosti i poštovanju pravnih normi koje će omogućiti stabilnost i napredak. U tom kontekstu, smatra da bi političke stranke morale okrenuti leđa trenutnoj, već iscrpljenoj političkoj praksi, te se posvetiti izgradnji društva temeljenog na poštovanju zakona i sposobnim liderima koji imaju dugoročnu viziju za budućnost zemlje.
