Posljednjih dana javnost u Srbiji i regiji uzburkala je izjava Aleksandra Vulina, potpredsjednika Vlade Srbije, koji je u svom prepoznatljivom maniru reagovao na aktuelna dešavanja, ali i na kritike koje stižu sa međunarodnih adresa. Vulin, poznat kao blizak saradnik vlasti i osoba koja se već nalazi na američkoj crnoj listi, nije krio ogorčenost zbog sve glasnijih ocjena iz Vijeća Evrope, kao ni zbog najava vojnih saveza u susjedstvu, koje, prema njegovim riječima, direktno prijete interesima Srba i stabilnosti Balkana.
U svom obraćanju, Vulin je kritički osvrnuo na preporuke koje dolaze iz Vijeća Evrope, dovodeći u pitanje njihovu legitimnost i vrijednost. Prema njegovom stavu, te preporuke su “utemeljene koliko i Kosovo koje pokušavaju da uvedu u članstvo Vijeća Evrope, a vrijedne koliko i potpis EU na Briselskom sporazumu”, implicirajući da su za njega oba dokumenta bez ikakve stvarne težine. Time jasno stavlja do znanja da smatra da su zapadni faktori nedosljedni i pristrasni kada je riječ o političkim procesima na Balkanu.
Vulin posebno naglašava da je vlast u Srbiji, na čelu sa Aleksandrom Vučićem, protekla četiri mjeseca suočena s izazovima na unutrašnjem planu, ali da se, uprkos provokacijama, suzdržala od bilo kakvog nasilnog odgovora. Kako navodi, iako su se dešavali incidenti poput blokada, upada u institucije lokalne samouprave, pa čak i fizičkih napada na pojedince koji nisu dio opozicionih pokreta, vlast je, prema njegovim riječima, ostala mirna i staložena.
On podsjeća da se ni tokom događaja u Skupštini Srbije, kada su predstavnici pro-NATO stranaka, kako ih opisuje, pokazali agresivno ponašanje, vlast nije odlučila za primjenu sile. Sličan stav zadržan je i tokom velikog protesta održanog 15. marta, za koji međunarodni izvori tvrde da su korištena zvučna sredstva za razbijanje demonstracija. Vulin kategorično tvrdi da u tim situacijama nije upotrijebljen ni pendrek, niti zvučni topovi, te poručuje da ako je to ono što zabrinjava evropske institucije – onda one, prema njegovim riječima, mogu odmah prestati s brigom.
Međutim, on ističe da postoje stvari o kojima bi Vijeće Evrope zaista trebalo da povede računa. Navodi tri ključna pitanja koja, po njegovom mišljenju, predstavljaju ozbiljan izazov za regionalnu stabilnost:
-
Pokušaji hapšenja predsjednika bh. entiteta Republike Srpske – Vulin ovdje aludira na moguće sudske procese ili pritiske na Milorada Dodika, čelnika Republike Srpske, što vidi kao udar na srpske interese unutar Bosne i Hercegovine.
-
Formiranje vojnog saveza između Hrvatske, Albanije i Kosova – Vulin tvrdi da je taj savez usmjeren ne samo protiv Srba, već i protiv šireg mira na Balkanu.
-
Nepostojanje reakcije međunarodne zajednice na ove prijetnje – Posebno naglašava licemjernost, kako kaže, jer se zanemaruju ozbiljne sigurnosne prijetnje, dok se Srbija kritikuje za unutrašnje političke događaje.
Vulin se osvrnuo i na reakcije izvjestilaca iz Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope, konkretno Aksela Šafera i Viktorije Tiblom, koji su izrazili zabrinutost zbog porasta političkih tenzija u Srbiji i mogućeg korištenja zvučnog oružja prilikom gušenja protesta. Njihove ocjene vidi kao nepravedne i jednostrane, te ističe da dok se evropske institucije bave pitanjem da li je vlast upotrijebila zvučna sredstva, istovremeno ignorišu mnogo ozbiljnije izazove koji dolaze iz susjedstva.
Posebno oštro poručuje: “Vi Srbi, šta vam nije jasno?”, čime želi probuditi osjećaj zajedništva i nacionalne opasnosti kod srpskog naroda, sugerirajući da su prijetnje spolja konstantne i da ih međunarodna zajednica prešutno podržava.
Zaključno, Vulinov nastup nije samo odgovor na kritike koje su stigle iz Brisela i Strasbourga – on kroz svoje poruke želi da predstavi sliku Srbije kao žrtve dvostrukih standarda. Njegova retorika jasno stavlja do znanja da srpska vlast neće popustiti pred zahtjevima koje vidi kao nepravedne, dok istovremeno ukazuje na konkretne sigurnosne prijetnje koje, prema njemu, dolaze s druge strane granice.
Ova izjava dodatno podcrtava dugogodišnju politiku konfrontacije između srpskih vlasti i pojedinih zapadnih institucija, pri čemu Vulin ostaje dosljedan u svojoj borbi protiv onoga što vidi kao nametnute pritiske sa Zapada. Poruka je jasna – Srbija neće mijenjati kurs bez obzira na međunarodne kritike, dok se paralelno nastoji ukazati na realne opasnosti koje, prema vlastima u Beogradu, prijete stabilnosti cijelog regiona.
