U jeku političkih tenzija i sve snažnijih nacionalnih polarizacija, predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik ponovo koristi javni prostor kako bi iskazao podršku predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću. Ovoga puta, povod je najavljeni masovni skup koji bi se trebao održati u Beogradu, a koji organizuju Vučićeve pristalice s ciljem pokazivanja političke i narodne podrške njegovoj politici. Dodik, poznat po retorici koja se često poziva na patriotizam i nacionalno jedinstvo, uputio je poziv da se na tom događaju okupe svi koji se osjećaju dijelom takozvanog “patriotskog fronta”.
Prema njegovim riječima, okupljanje u Beogradu nije samo čin simboličke podrške, već demonstracija odlučnosti da se Srbija, kako kaže, pokaže kao stabilna, snažna i prosperitetna država, bez obzira na pritiske i prijetnje iznutra i izvana. Naglasio je da skup ima širi značaj jer, po njegovom mišljenju, predstavlja prekretnicu u političkom kursu Srbije – trenutak u kojem se bira put samostalnog odlučivanja i nacionalnog ponosa.
Dodikova poruka sadrži više političkih poruka i signala:
-
Podrška Aleksandru Vučiću kao lideru koji, prema Dodiku, utjelovljuje stabilnost, snagu i napredak Srbije;
-
Poziv na masovno ujedinjenje građana Srbije i Republike Srpske pod zajedničkim vrijednostima;
-
Oštra osuda prijetnji koje su upućene Vučiću, uz ocjenu da su one proizvod mržnje prema ideji snažne Srbije;
-
Najava organizovanja sličnog skupa u Republici Srpskoj, s ciljem dodatnog povezivanja naroda s obje strane Drine.
U objavi na društvenoj mreži X (bivši Twitter), Dodik koristi retoriku koja snažno akcentira patriotizam, pozivajući građane da u subotu dođu u Beograd i tako pokažu svoju vjernost, ljubav i odlučnost. Po njegovim riječima, Srbija će uz Vučićevo vodstvo nastaviti hodati uzdignute glave, samouvjerena i svjesna svoje unutrašnje snage. U tom kontekstu ističe kako se ne boji izazova koji predstoje, već vjeruje da će narod znati prepoznati trenutak u kojem se brani državna čast i dostojanstvo.
Također, u svom govoru Dodik naglašava da:
-
Srbija mora sama donositi odluke koje se tiču njene sudbine;
-
Treba zadržati otvorenost prema saradnji s drugima, ali ne nauštrb vlastitog integriteta;
-
Ne smiju se tolerisati prijetnje smrću političkim liderima, jer to podrazumijeva pokušaj destabilizacije cijelog sistema;
-
Podrška Vučiću nije samo podrška jednoj osobi, već i konceptu državnosti koji on predstavlja.
Ovaj Dodikov istup još jednom pokazuje njegovu usklađenost sa stavovima aktuelnog rukovodstva Srbije, ali i njegovu težnju da Republiku Srpsku pozicionira kao neraskidiv dio jednog šireg nacionalnog korpusa. Takve izjave često bude oprečne reakcije, budući da se mnogi pitaju da li se iza tzv. patriotizma zapravo kriju politički interesi i manipulacije javnim osjećajima.
Retorička snaga Dodikovih riječi leži u emocionalnoj mobilizaciji – on ne govori samo o politici, već o sudbini, časti i opstanku. Kroz takvu prizmu, svaki napad na Vučića tumači se kao napad na samu Srbiju, a svaki dolazak na skup kao izraz odanosti i hrabrosti.
Na kraju, Dodik najavljuje i novi veliki skup koji će, kako kaže, uskoro biti održan i na teritoriji Republike Srpske. Time jasno pokazuje da mu nije cilj samo simbolična podrška Srbiji, već i jačanje vlastitog političkog uticaja kroz zajednički front s Vučićem. Poruka “Živjela Srbija, živjela Republika Srpska” završava ovu poruku, ostavljajući dojam sinhronizirane političke agende, u kojoj identitet, nacionalni interes i liderstvo idu ruku pod ruku.
U svjetlu svih izrečenih poruka, jasno je da Dodik i dalje vješto koristi političke platforme da osnaži vlastitu poziciju, uz istovremenu lojalnost beogradskom rukovodstvu. Koliko je to u interesu građana, a koliko u interesu ličnih i partijskih ciljeva – ostaje pitanje za političku i društvenu javnost.
Ovakvi javni istupi Milorada Dodika dodatno oslikavaju njegovu dugoročnu strategiju: učvršćivanje političkog savezništva sa Beogradom i pozicioniranje sebe kao nezaobilaznog faktora u regionalnoj dinamici. Dok se regionalni lideri sve više suočavaju sa pritiscima međunarodne zajednice, ekonomskim izazovima i unutrašnjim nezadovoljstvima, Dodik pokušava stvoriti sliku jedinstva i nepokolebljive odanosti nacionalnoj ideji. No, ostaje otvoreno pitanje koliko ovakve poruke zaista služe građanima, a koliko predstavljaju alat za očuvanje vlasti i uticaja. U vremenu kada su potrebni dijalog, smirenost i razvojni planovi, retorika okupljanja “patriota” često služi kao zamjena za konkretna rješenja problema koji pogađaju običnog čovjeka – kako u Srbiji, tako i u Republici Srpskoj.
