Koja je želja bila ovog hadžije
Hadž mnogi nazivaju životnim putovanjem i mnogima su misli i želje usmjerene ka mjestu gdje cijeli život okreću svoje lice u namazu. Osjećaji prvog pogleda na Kabu i nazivanja selama Pejgamberu, a.s. Redži Klepiću iz Miljanovaca u Tešnju ostavili su traga kao svakom iskrenom vjerniku, čija je dova bila da se ponovo vrati, ali i mnogo više: da i njegova porodica bude s njim na okupu u blizini Kabe i na Arefatu. Naime, ove godine hadžija Redžo na hadž šalje devet osoba, uključujući i sebe: suprugu Aišu, kćerku Ismu, sinove Hajrudina, Muhameda, Džemala, Ramiza, Šemsudina i njegovu suprugu Mahiru.
Ranije je prvo njegova majka obavila hadž, a onda je on prvi hadž obavio 2006. godine. Drugi put je otišao za oca, a ove godine ide za djeda. “Sve ovo na čemu danas živimo bilo je djedovo i zahvaljujući Allahu preko njega danas ovo imamo. Nosim ime po svom djedu koji je, prema pričama onih koji su ga poznavali, bio poseban čovjek“, kazao nam je hadžija Redžo, kojeg bismo, prema našoj tradiciji vjerovatno trebali zvati hadži hadžija Redžo.
Želja hadžije je da i djeca osjete hadž
“Kad sam bio na Arefatu vidio sam jednog čovjeka oko kojeg je bila njegova porodica. Sjedili su i ibadetili. U tom trenutku sam poželio da je pored mene moja porodica. Kada čovjek doživi hadž, najveća želja je da mu i djeca to dožive. Kada čovjek ima iskren nijet, onda mu Allah neizmjerno i pomaže. Prenio sam im tu želju i saopštio da želim da zajedno budemo na hadžu, što je samo po sebi bilo teško ostvarljivo“, počeo nam je svoju priču hadžija Redžo. Prije samog razgovora proveli smo dobar dio vremena uvjeravajući hadžiju da priča o ovome, s obzirom na njegov strah da njegov slučaj kod nekoga ne izazove suprotan osjećaj ili loše misli, a pravi musliman se upravo mora čuvati da šta god radi ne izazove kod drugog vjernika loše misli i činjenje grijeha. Nakon našeg objašnjenja da Preporod donosi priče koje bi inspirisale druge da čine isto ili slična dobra djela, hadžija Redžo nas je jednostavno pitao: “Šta je ovdje posebno? Nema ovdje ništa čudno.“ Šta je naš životni cilj?
“Meni je čudnije što se ljudi ne čude onima koji imaju sredstava pa djeci kupe auto od 50.000 maraka ili na drugi način potroši, a sebe i svoju porodicu ne pošalje na hadž. Meni je ovo normalno“, pojašnjava hadžija Redžo, koji je upravo na ovaj način razmišljao kako obradovati svoju djecu.
“Sam sebi sam obećao da im, nakon završetka škole, kupim auto, o čemu razmišljaju drugi roditelji. Umjesto toga, rekao sam im da ću im svima dati hadž. Dajem im Ahiret, a oni sebi nek pribavljaju dunjalučko.“ Naravno, prema riječima njegovih sinova i kćerki, s kojima smo pričali odvojeno, babo Redžo je u njihovim životima doprinio mnogo više nego što je svjestan i u dunjalučkim stvarima. Među sinovima ima ljekara, pravnika, inžinjera i vojnih lica, a dvojica su završila medresu. Također, kćerka je završila medresu , a trenutno studira pravne nauke.
“Meni je bilo drago da su djeca ovo prihvatila. Zamislite situaciju i osjećaj oca koji ponudi svom djetetu hadž, a on odbije jer srcu nema želje za tim?
Interesovalo nas je da li je imao ikada dilema hoće li moći ostvariti svoj cilj ili da ne okupi baš cijelu porodicu odjedanput na hadžu.
“U životu je bitno imati cilj. Onda se sve drugo podredi tome. Mene je bilo samo strah da umrem i da ne ispunim ovo. Čovjek dolazi u godine pa sam samo ovome stremio. Inače, moj najveći strah ranije je bio da umrem kao čovjek koji ima sredstava, a nije obavio hadž“. Njegova dova i na Arefatu je bila da mu Allah ne oduzme život prije nego ispuni ovu želju. Taj strah i neizvjesnost kod hadžije Redže je bio prisutan ovih nekoliko godina, jer bilo je teško pronaći i trenutak kada mogu zajedno ići na hadž, s obzirom da su neki bili na studiju a drugi na poslu. “Oni rade, imaju privatne obaveze, ali Allah nam je omogućio da svi u isto vrijeme dobiju slobodno te da se ove godine nađemo svi u ihramima na mjestima kojim su hodali Pejgamber, a.s. i ashabi.“
saff.ba
