Jedna žena željela je da ide na predavanje, ali nije imala nikoga da je preveze. Pozvala je taksi koji ju je odvezao do željene adrese.
Ona o tome kazuje: “Kada sam htjela da platim uslugu prijevoza, pružila sam petnaest rijala, ali je vozač, mladić koji je imao oko dvadeset godina, odbio je da ih uzme, rekavši: ‘Zakleo sam se da od onog koga prevezem u džamiju ili islamski centar ili bolnicu neću uzeti nijedan rijal. Samo bih volio da taj moli za moju majku koja je umrla prije tri godine i, molim te, moli za nju. Ona se zove Nura.’
Nakon što sam izašla iz auta i ušla u prostoriju u kojoj se održavalo predavanje, obavijestila sam o ovome sve one koje su bile na predavanju i zamolila sam ih da mole za tu ženu. One su, iz solidarnosti i diveći se tom mladiću, sabrale dobrovoljne priloge između sebe kako bi se platilo kopanje bunara vode u ime te žene.’” Neka je hvaljen Uzvišeni Allah! To dobročinstvo došlo je toj ženi zbog njenog čestitog djeteta. Ova daijka kazuje da je ovaj događaj spominjala svaki put kada bi održala predavanje i prisutne žene uputile bi dovu za majku tog mladića. freshpress.info
