U političkom ambijentu Bosne i Hercegovine, gdje je balans snaga često narušen, slučaj Milorada Dodika i njegovog odbijanja da se povinuje zakonima države postaje sve goruće pitanje. Dok se šefovi policijskih agencija u zemlji povlače pred izazovima, a političari iz Federacije BiH smiruju javnost obećanjima o “neminovnom hapšenju”, stanje na terenu pokazuje nešto sasvim drugo. Svaki novi dan Dodikove slobode izgleda kao još jedan korak ka slabljenju državnog integriteta Bosne i Hercegovine.
Istog dana kada je predsjednik entiteta RS dao intervju za RTRS, hvaleći se kako je bez problema prešao granicu, sarajevska policija je uspješno realizovala akciju “Koko II”. Tom prilikom otkriveno je više laboratorija za proizvodnju narkotika, zaplijenjena droga velike vrijednosti i uhapšene tri osobe. Operacija je protekla bez incidenata, što dodatno naglašava kontrast između profesionalnog djelovanja policije u običnim slučajevima i pasivnosti kada je u pitanju politički moćnik poput Dodika.
Ono što dodatno zabrinjava jeste izostanak konkretnih poteza državnih bezbjednosnih agencija poput SIPA-e i Granične policije BiH, koje sve češće iznose izgovore umjesto da djeluju po nalogu Suda BiH. Njihova opravdanja svode se na fraze poput “visok rizik”, iako je, prema riječima samog Dodika, prelazak granice nešto što radi bez ikakvih prepreka, uobičajeno i otvoreno. Time šalje poruku da je nedodirljiv i da državni mehanizmi nadzora u praksi ne funkcionišu.
Među izgovorima koje iznose relevantne institucije su:
-
“Službenici MUP-a RS obezbjeđuju Dodika i ostale 24 sata dnevno.”
-
“Postoji visok rizik od oružanog sukoba.”
-
“Ne postoji garancija da će akcija hapšenja proteći mirno.”
Dok ove izjave odražavaju institucionalnu nesigurnost, u isto vrijeme Dodik koristi trenutak za intenzivnu međunarodnu kampanju, nastojeći se prikazati kao žrtva političkog progona. Njegova diplomatska inicijativa je u protekle dvije sedmice naročito usmjerena ka Washingtonu, a pažnja je usredotočena na pridobijanje simpatija Trumpove administracije. U tu svrhu, ne libi se trošiti ogromna sredstva iz budžeta, angažujući lobiste i kontakte bliske bivšem američkom predsjedniku. Cilj je jasan – stvoriti dovoljno sumnje da se cijeli proces protiv njega percipira kao politička osveta, a ne kao pitanje vladavine prava.
U Federaciji BiH političari uporno pokušavaju ublažiti zabrinutost javnosti. Primjer za to je izjava Elmedina Konakovića, ministra vanjskih poslova i lidera NiP-a, koji je naglasio da bi Dodikov helikopter mogao biti “prizemljen” iznad Brčkog ili dijela Federacije. Međutim, njegove riječi nisu praćene konkretnim planom, niti su predstavljene jasnoće o tome ko bi izveo takvu operaciju, niti koji resursi bi bili korišteni. Helikopteri koje pominje, pa čak i dronovi koje navodi ministar Zukan Helez, više liče na imaginarne scenarije nego na ozbiljne državne kapacitete spremne za odlučnu akciju.
Da situacija bude apsurdnija, do sada nije zatražena ni pomoć EUFOR-a, što dodatno ukazuje na institucionalni vakuum i pasivnost struktura koje bi trebale štititi ustavni poredak. Čak i Interpol je odbacio zahtjev za raspisivanje međunarodne potjernice, ističući da se ne uključuje u političke slučajeve. Ova odluka je bila direktna posljedica Dodikovog lobiranja i stvorene konfuzije na međunarodnoj sceni.
U međuvremenu, Dodik u entitetu RS bez zadrške nastavlja provoditi odluke koje vode ka institucionalnom odvajanju tog dijela države. Postepeno se ukidaju ingerencije institucija BiH na teritoriji RS-a i uspostavlja se paralelna državna struktura. Iako formalno otcjepljenje još nije sprovedeno, Dodik je već, uz podršku Aleksandra Vučića, postigao de facto autonomiju i sada čeka zeleno svjetlo iz ključnih međunarodnih centara moći.
Kako vrijeme prolazi, sve više je očito da Bosna i Hercegovina gubi dio po dio svog suvereniteta. Iluzije o nekoj nadolazećoj velikoj policijskoj akciji, vjeri u institucije koje odbijaju da djeluju i nadanjima u simbolična sredstva kao što su helikopteri i dronovi – sve to samo prikriva surovu realnost. A ta realnost je da je država, u ovom trenutku, nemoćna pred pojedincem koji koristi sve poluge moći i političkog uticaja da bi ostao izvan domašaja zakona.
U ovakvom ambijentu, pitanje nije samo kada će – i hoće li – Milorad Dodik biti uhapšen, već koliko će još toga od Bosne i Hercegovine ostati kada, i ako, do toga dođe.
