Zamislite samo težinu posljednjih momenata života Hasiba ef. Ramića koji je prije tačno 30 godina, tu na kapiji Sarajeva, u Semizovcu, gledao svojim očima kako mu srpski zločinci kolju jedno po jedno od četvero malodobne djece, a potom na isti način uzimaju život njegovoj hanumi Šefiki, te naposljetku i njemu. Najstariji sin Muhamed je imao 13 godina, kćerka Meliha 10, sin Ahmed 4, a najmlađa Amina samo jedan mjesec života. Hasib ef. je imao 39, a supruga Šefika 34 godine života. Sve se to desilo 28. maja 1993. godine u Semizovcu. Njihova tijela su ekshumirana tek 1996. godine zahvaljujući cucli male Amine koja pronađena u blatu pored rijeke Ljubine.
Zamislite da ima Bošnjaka koji ne znaju za ovu nesretnu priču! Nemamo pravo da ovo ne znamo, da ne ispričamo svojoj djeci i da ne upozoravamo na zlo koje nas je snašlo u protekloj agresiji. Samo budni, jaki i uspravni nećemo dopustiti da nam se to zlo ponovi. Jer agresija nije stala, samo je promijenila svoju formu. I nije porodica ef. Ramića stradala od nekih zločinaca, nego su ih mučki zaklali monstrumi iz srpskog naroda.