Željana Zovko, zastupnica u Europskom parlamentu i članica Odbora za vanjske poslove (AFET), održala je snažan govor u kojem je izrazila zabrinutost zbog sloma demokracije u Turskoj i nedavnog hapšenja gradonačelnika Istanbula, Ekrema İmamoğlua. U svom obraćanju, Zovko je jasno poručila da Europska unija (EU) mora promijeniti svoj pristup prema Turskoj, ističući potrebu za dosljednijim i iskrenijim odnosom prema zemlji koja, kako je rekla, pokazuje autokratske tendencije.
U svom govoru, Zovko je naglasila važnost da EU nedvosmisleno izrazi zabrinutost zbog sve učestalijih slučajeva kršenja ljudskih prava u Turskoj. Posebno je ukazala na hapsenje političkih protivnika, novinara i sve veće pokušaje sužavanja slobode izražavanja i gušenja civilnog društva. Ovaj incident s İmamoğluom, koji je uhićen pod optužbama koje mnogi smatraju politički motiviranim, samo je jedan u nizu poteza vlasti koje usmjeravaju Tursku prema autoritarnijem režimu. Zovko je istaknula da EU mora biti jasnija u svojim stavovima, bez obzira na stratešku važnost Turske kao partnera.
S obzirom na to da je Turska članica NATO-a i ključni igrač u regiji, Zovko je priznala njezinu stratešku ulogu, posebno u vezi s krizom migracija. Turska je, kako je istaknula, prihvatila veliki broj migranata i pružila vojnu potporu u regijama gdje EU nije bila dovoljno angažirana. Međutim, iako Turska igra ključnu ulogu, Zovko je upozorila na opasnost od ucjena koje Turska može koristiti s obzirom na svoj utjecaj na migrante i svoju dvosmislenu ulogu u Siriji. Prema njezinim riječima, EU mora pažljivo razmotriti svoju vanjsku politiku prema Turskoj kako bi osigurala da njezin odnos s ovom zemljom ne ugrozi dugoročne interese Unije.
Zovko je također ukazala na to da Turska ima značajnu unutarnju potrebu za podrškom EU-a. Prema njezinim riječima, tursko društvo još uvijek treba EU kao ključnog partnera u zaštiti slobode izražavanja i u jačanju demokratskih institucija u zemlji. EU, stoga, mora prestati primjenjivati dvostruke standarde kada je riječ o zemljama koje se udaljavaju od demokratskih principa. Zovko je istaknula da je pristup EU-a Turskoj licemjeran jer, s jedne strane, Turska igra važnu stratešku ulogu u migracijskoj i vojnoj politici, dok s druge strane EU šutke prelazi preko narušavanja ljudskih prava i sloboda.
Zovko je izjavila da pristup EU-a prema Turskoj mora biti u skladu s politikama koje Unija primjenjuje prema drugim autokratskim režimima. EU mora biti dosljedna u svojim stavovima i politikama prema svim zemljama koje ne poštuju osnovna demokratska načela, uključujući slobodu medija, političke slobode i ljudska prava. Zovko smatra da Turska, kao važna članica NATO-a i partner u međunarodnoj politici, mora biti odgovorna za svoje postupke i odnositi se prema međunarodnim standardima u oblasti ljudskih prava i demokracije.
Zaključno, Zovko je istaknula da EU mora zauzeti jasnu poziciju prema Turskoj, koja bi trebala obuhvatiti i politički pritisak i konkretne mjere za zaštitu ljudskih prava i sloboda. Turska mora biti tretirana na isti način kao i druge zemlje koje krše temeljne demokratske vrijednosti, a EU ne smije zanemariti ove činjenice samo zbog geopolitičkih interesa. Ukoliko se želi ojačati demokraciju u Turskoj, EU mora biti čvrsta u svojim stavovima i ne smije dopuštati da političke igre i dvostruki standardi ugrožavaju temeljne vrijednosti Unije.
Na kraju, važno je napomenuti da je EU suočena s izazovom kako balansirati svoje geopolitičke interese s obvezama prema ljudskim pravima i demokraciji. Iako je Turska ključan partner u borbi protiv globalnih prijetnji, kao što su migracije i terorizam, to ne smije biti izgovor za zatvaranje očiju pred njenim internim političkim problemima. Ukoliko EU zaista želi igrati liderku u promoviranju demokratskih principa na globalnoj sceni, mora biti dosljedna u svojim stavovima prema svim partnerima, uključujući Tursku. Politika dvosmjernih standarda ne vodi nikuda osim do erosije vlastite kredibilnosti. Na taj način, EU mora poduzeti konkretne korake kako bi osigurala da politička i ljudskopravaška prava ostanu u samom srcu njezine vanjske politike, ne samo prema Turskoj, već i prema svim zemljama koje pokazuju autoritarne tendencije. Turska, kao važan član NATO-a i strategijski partner, ima potencijal postati primjer uspješne tranzicije prema većoj demokratskoj odgovornosti, ali za to je potrebna odlučna podrška EU, koja ne smije biti podložna političkim kompromisima na račun temeljnih sloboda.
