Hamajlije su sve što se vješa i služi za zaštitu od nedaća koje su se desile ili koje se mogu desiti, ili kako bi putem njih ostvarili sreću, ili se sačuvalo od uroka. Drugi nazivi za hamajlije su: talismani, zapisi, amuleti. Šerijat je zabranio sve vrste hamajlija, zapisa, talismana i sve druge slične stvari koje se nose, s nijetom zaštite od uroka ili liječenja. Hamajlije/zapisi koje sadrže samo Kur’an ili zikr, također su zabranjene po ispravnom stavu.
Dakle, sve vrste hamajlija, talismana pa i zapisa su zabranjeni i prestavljaju širk. Poslanik ﷺ kaže: Zaista su rukja (nešerijatska rukja), hamajlije i gatanje širk. (Hadis bilježi Ebu Davud, br. 3883, str. 697; Hakim, 4/241, koji kaže da je lanac ovog hadisa ispravan prema uslovima Buharija i Muslima)
Što se tiče hamajlija/zapisa koje sadrže samo Kur’an, ili zikr, ulema nije saglasna po ovom pitanju, a ispravno mišljenje je da su i te vrste zapisa haram, zabranjene.
DODATNO OBJAŠNJENJE
- Oni koji dozvoljavaju ovu vrstu hamajlija, dozvoljavaju da se nosi samo kao lijek kada se nešto desi, a ne kao preventiva, kao što je običaj današnjih muslimana.
- Oni koji dozvoljavaju nošenje zapisa koriste uopšteni dokaz da je Kur’an i zikr lijek.
Međutim, svi dokazi upućuju da je Kur’an lijek kada se uči, kada se izgovaraju riječi, a ne kada se zapišu riječi i okače na vrat.
Kur’an i zikr se koriste kao lijek zato što je Allah u njima dao bereket, međutim bereket s njima postiže se učenjem, tj. izgovaranjem ajeta i poznatih zikrova a ne pisanjem i kačenjem o vrat.
- Ne postoji niti jedan dokaz koji dozvoljava nošenje zapisa kao lijek, makar oni bili od Kur’ana i zikra.
- Oni koji zabranjuju nošenje zapisa, zabranili su na osnovu uopštenih dokaza, koji obuhvataju sve vrste hamajlija od kojih su i zapisi.
Kao što je hadis:
Zaista su zapisi, talismani i amuleti, širk.
Bilježi ga Buhari, br. 5675, str. 1074
Muslim, br. 46, str. 969
Ovo je uopšteni dokaz koji zabranjuje sve vrste zapisa i ne postoji nijedan dokaz koji iz ove zabrane izuzima zapise sa Kur’anom i zikrom.
- Od dokaza kojima se zabranjuje nošenje zapisa je i dokaz pravne prevencije.
Ovo je veoma jak argument posebno ako se uzme u obzir da onaj ko zapisuje i koji pravi hamajlije, taj zapis zatvori toliko jako da ga je veoma teško otvoriti, a onaj ko ga koristi ne čita ga i ne provjerava šta je u njemu napisano, nego ga okači na sebe ili ostavi na neko mjesto. Na takav način otvaraju se vrata širka i dozvoljava se gatarima i sihirbazima da pored ajeta pišu i imena džina, njihove simbole i sl. i na takav način vežu džine za onog koji nosi hamajliju. To je ono što se nažalost i dešava danas.
- Kao dokaz zabrane je i nemarnost ljudi koji sa ovim zapisima ulaze u razna prljava mjesta u koja ne dolikuje da se u njih ulazi sa ajetima iz Kur’ana ili sa napisanim Allahovim imenima, poput toaleta, ili ih vješaju na malu djecu koja su često prljava (od nedžaseta), što dovodi do omalovažavanja ajeta i dova.
ZAKLJUČAK
Nije dozvoljeno nositi zapise u kojima su ajeti iz Kur’ana ili zikr, niti kao preventivu niti kao lijek, jer ne postoji niti jedan dokaz koji to dozvoljava. Liječenje Kur’anom postiže se isključivo učenjem ajeta nad bolesnom osobom, a ne pisanjem ajeta i nošenje kao hamajliju.
Molim Allaha subhanehu ve teala da nas uputi i da nas učvrsti na pravi put.
Preuzeto iz pitanja i odgovora: “Propis hamajlija” – https://delil.org/2020/02/11/propis-hamajlija/
Mr. Jakub Alagić – n-um
