Priredio: Abdusamed Nasuf Bušatlić
– Svjedoci smo danas podjela među muslimanima na mnogobrojne skupine i džemate koji su sebi dali različita imena, kao da nismo zadovoljni imenom kojim nas je Allah, dž.š., nazvao u Kur’anu kada je objavio: ”Allah vas je odavno muslimanima nazvao, i u ovom Kur’anu, da bi Poslanik bio svjedok protiv vas, i da biste vi bili svjedoci protiv ostalih ljudi.” (El-Hadždž, 78.) Ima li onda boljeg od ovog imena i postoji li bolja pripadnost od ove pripadnosti?
Dijelimo se na selefije, ihvanije, sufije i ine grupacije, a Allah nam u Kur’anu poručuje: ”A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: “Ja sam doista musliman!” (El-Fussilet, 33.)
– Allah dž.š., objavio je u Kur’anu: ”On ne izusti ni jednu riječ, a da pored njega nije prisutan Onaj koji bdije.” (Kaf, 18.) Ovaj ajet nas, između ostalog, upozorava i podsjeća da će čovjek odgovarati za svoje riječi kao i za svoja djela te da mora voditi računa o svom govoru. Stoga nije čudo što su mudri i pobožni ljudi dali prednost šutnji nad govorom, a Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao je: ”Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka govori samo ono što je dobro ili neka šuti.”
Mudri ljudi su kazali: ”U šutnji se krije sedam hiljada dobara. Sva ta dobra sadržana su u sedam rečenica, jer se u svakoj rečenici krije po hiljadu dobara.
Prvo: ”Šutnja je ibadet bez zamora i poteškoće.”
Drugo: ”Šutnja je ukras i bez nakita.”
Treće: ”Šutnja donosi ugled i strahopoštovanje i bez posjedovanja vlasti.”
Četvrto: ”Šutnja je utvrđenje i bez zidina.”
Peto: ”Šutnja čovjeka čini neovisnim od isprika i izvinjavanja bilo kome.”
Šesto: ”Šutnja je odmor za meleke koji pišu naša djela.”
Sedmo: ”Šutnja pokriva ljudske mahane i nedostatke.”
– Mudri Lukman je govorio svome sinu: “Sine moj, ovaj svijet je more u kojem su se mnogi ljudi utopili, pa ako možeš učini da ti lađa na dunjalučkom moru bude vjera u Allaha, njene daske pokornost Allahu, a njena jedra pouzdanje u Allaha. Ako tako učiniš možda ćeš se spasiti, u suprotnom, nema ti spasa.”
– Zaista je znakovita kur’anska dova: ”Gospodaru naš, onoga koga Ti budeš u vatru ubacio Ti si već osramotio, a nevjernicima neće niko u pomoć priteći.” (Ali Imran, 192.) Dakle, nije sramota ako pozivaš ljude u islam, ako podstičeš na dobro, a upozoravaš na zlo, ako tvoj poziv bude odbijen, ako budeš ismijan i omalovažavan pred skupinom od deset ili sto ljudi, već je prava sramota ako tvoj Gospodara bude srdit na tebe i ako te kazni pred svim ljudima na Sudnjem danu.
– Allahove riječi iz sure Merjem: “Eto tako!” – reče. “Gospodar tvoj je rekao: ’To je Meni lahko!”’, ispunjavaju vjerničko srce ubjeđenjem u Allahovu svemoć. To su riječi koje je Allah rekao Zekerijau, a.s., kada se čudio kako će dobiti dijete kad je ostario i oronuo, a žena mu nerotkinja, i Merjemi, a.s., kada se čudila kako će roditi sina bez muža, odnosno kako je moguće da se rodi dijete bez biološkog oca?! A zapravo su ove riječi upućene svima onima koji su isključili Allahovu svemoć, ili očajavaju u pogledu određene stvari, ili su izgubili nadu u ostvarivanje svoga sna. Allahu je sve lahko! I bez obzira koliko ti se određena stvar činila nemogućom i nedostižnom, sjeti se ovog ajeta.
Ibnul-Kajjim el-Dževzi, rekao je: ”Ko je nepokoran Allahu, On učini da njegovim srcem zavladaju dva ”vojnika” od kojih se ne može spasiti dok se iskreno ne pokaje: to su briga i tuga.”
Prenosi se također da je Ibnul-Kajjim rekao: ”Neki islamski učenjaci su kazali da će Allah na Sudnjem danu pitati oca za dijete, prije nego što pita dijete za oca. Jer, kao što otac ima pravo kod svoga sina, tako isto i sin ima pravo kod svoga oca. Uzvišeni Allah je objavio: ‘‘Mi smo svakog čovjeka zadužili da bude dobar prema roditeljima svojim.” (El-Ankebut, 8.) Ali je isto tako objavio: ”O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti.” (Et-Tahrim, 6.)
Saff
