Žarko Puhovski, politički analitičar, iznio je svoje mišljenje o kraju suđenja Miloradu Dodiku i mogućim posljedicama njegove presude, koju očekuju nakon nekoliko godina procesa. Puhovski je komentirao trenutnu političku situaciju u Bosni i Hercegovini (BiH), koja je, prema njegovim riječima, opterećena stalnim sukobima među nacionalnim komponentama. Dodik, prema Puhovskom, nije samo političar koji se bori za vlastite interese, već netko tko svojim ponašanjem potiče političku nestabilnost, kako u BiH, tako i u širem balkanskom kontekstu.
U kontekstu suđenja, Puhovski ističe kako Dodik, ukoliko bude osuđen na pet godina zatvora, može očekivati političku reakciju u Republici Srpskoj (RS), koja bi mogla rezultirati daljnjim eskalacijama napetosti. Iako Puhovski naglašava da takva presuda ne bi trebala biti “poželjna” u političkom smislu, politički kontekst će biti ključan. On tvrdi da bi Dodikova presuda mogla imati ozbiljan politički utjecaj jer bi mogla uzrokovati dodatno jačanje narativa o nepravednom tretmanu Republike Srpske, a time i njegovog utjecaja na vlastiti narod. Dodikova retorika o RS-u kao “državi za sebe” zapravo je besmislena, kaže Puhovski, ali ona se politički koristi kako bi mobilizirao podršku unutar tog entiteta.
Za Bosnu i Hercegovinu, Puhovski smatra da Dodikov postupak može dodatno destabilizirati stanje, što bi moglo dovesti do pogoršanja unutarnjih odnosa, ali i kašnjenja u realizaciji ključnih političkih i ekonomskih reformi. On ističe da je ulazak BiH u EU trenutno daleki cilj koji bi mogao biti ugrožen ako BiH ne usvoji potrebne reforme. Tu Puhovski spominje činjenicu da je sadašnja politička situacija u BiH takva da su političari više usmjereni na nacionalističke ciljeve nego na dugoročne interese zemlje.
Puhovski se osvrće i na Dodikove izjave u kojima on tvrdi da BiH neće postojati ako bude osuđen. On smatra da su te izjave prazne prijetnje, koje zapravo nisu utemeljene na stvarnom političkom stanju, ali mogu imati ozbiljan politički utjecaj na emocionalno nabijen dio stanovništva, koji se poistovjećuje sa Dodikom. Također, Puhovski naglašava da bi intervencija izvana bila vrlo vjerojatna ako dođe do ozbiljnih sukoba, iako ne vjeruje da će međunarodna zajednica u ovom trenutku biti voljna intervenirati.
Dodikova politika, prema Puhovskom, podsjeća na feudalnu formulu koju je Hrvatska koristila u prošlosti, gdje su države bile u poziciji da samostalno odlučuju o svojim zakonima, a ne pod utjecajem vanjskih faktora. Takva retorika može privući određeni broj ljudi u RS, no dugoročno gledajući, ona je politički nesvrsishodna. Puhovski ističe da je mogući konflikt u BiH takav da se političari, poput Dodika, fokusiraju na podjele umjesto na rješenja koja će omogućiti prosperitet zemlje.
Puhovski također razmatra i globalne političke okolnosti, kao što su politika Donalda Trumpa, koja nije ostala bez utjecaja na događanja u BiH. Trumpova politika, prema Puhovskom, može se smatrati nepredvidljivom, što omogućuje određenim liderima, poput Vučića, da se prilagode novim geopolitičkim okolnostima. Međutim, Puhovski smatra da Sjedinjene Američke Države neće dozvoliti da se situacija u BiH odvija u pravcu koji bi mogao dovesti do novih sukoba, osobito u vezi s Kosovom, jer se mogu suočiti s jačim protivnicima u međunarodnoj zajednici.
Puhovski se ne slaže s nacionalističkom retorikom, koja je stalno prisutna u političkom životu BiH, jer takve stranke stalno ponavljaju iste mitove i optužbe, umjesto da stvaraju prostor za politički dijalog i reforme. On smatra da bi BiH mogla postati “crna rupa” u Europi, ako se nastavi s politikama koje ne dopuštaju napredak. U tom kontekstu, Demokracija u BiH je u velikoj opasnosti, jer su političke stranke više zainteresirane za održavanje svojih pozicija i moći nego za budućnost zemlje.
Zaključno, Puhovski ističe da je budućnost BiH trenutno u rukama političara koji moraju donijeti odgovorne odluke, koje neće biti bazirane na nacionalizmu, već na razvoju i stabilnosti. Bez tih promjena, BiH se suočava s ozbiljnim izazovima u narednim godinama.
