Allah je sve stvorio u ovom kosmosu i dao mu život. Zato On jedino ima pravo da uzme život. Zbog toga se traži od muslimana kada kolje životinje, da ih kolje sa Bismillom. Time se priznaje da čovjek nema pravo nikome oduzeti život i zato učenjem Bismille spominjući Allahovo ime, on traži dozvolu da u ime Onoga ko je dao život i uzme taj život.
– Ovaj svijet je savršen i precizno uređen i zato se ta savršenost ne smije narušavati. Jer je Allah sve stvorio s mjerom i svemu dao namjenu.
– Čovjek je najsavršenije Alahovo stvorenje i zato je njemu povjereno da pazi i čuva taj kosmički poredak i da se bori protiv onih koji ga narušavaju.
– Da bi čovjek mogao izvršiti taj emanet, Allah je sve stvorio na ovom svijetu radi čovjeka. Zato je čovjeku strogo zabranjeno da narušava taj zakon i počne robovati stvarima i stvorenjima koja su stvorene radi njega. Naređeno mu je da ih koristi onoliko koliko mu je potrebno da bi mogao ispuniti svoju zadaća i ukloniti sve ono što remeti savršeni poredak kog je Allah uspostavio u kosmosu.
Pošto je ubijanje jedan od glavnih uzroka nereda na Zemlji i remećenja božanskog sistema u prirodi, islam je ubijanje sveo na minimum i dozvolio ga samo radi nužde i potrebe i zaštite božanskog poretka u vasioni. Čak ni definiranje te nužde i potrebe nije prepustio slobodnoj volji čovjeka nego je to sam Bog odredio i definirao. Zbog toga se prijeti teškom kaznom svima onima koji prekoračuju te granice i ubijaju iz hobija, ćeifa i po svom nahođenju. “Ko ubije bespravno jednog čovjeka kao da je ubio sve ljude.” (Kuran) “Proliti krv muslimanu je veći grijeh od rušenja Kjabe.“ (Hadis)
Kad se pogledaju tekstovi koji govore o tome, zapaža se da islam naređuje da se neki insekti i životinje ubiju dok za druge to zabranjuje. Naprimjer, dozvoljeno je ubiti zmiju. U drugim tekstovima se zabranjuje ubijanje određenih vrsta životinja i insekata. Tako se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., zabranio ubijanje žaba. Ibn Abbas prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., zabranio ubijanje četiri vrste životinja: mrava, pčela, pupavaca i još nekih vrsta ptica.
Bilježi se od Ibn Abbasa da je Vjerovjesnik, alejhissalatu vesselam, zabranio da se ubijaju četiri vrste životinja: mravi, pčele, pupavci i sard (vrsta ptice velike glave i kljuna, velikog perja, pola bijela a pola crna, svračak) (Ebu Davud, 5267, i drugi. Nevevi kaže da ga bilježi Ebu Davud sa vj erodostojnim lancem prenosilaca po uvjetma Buharija i Muslima).
Pokuđeno je ubiti bilo šta što ne šteti, od mrava, pčela, pupavaca ili sarda. Ibn Akil kaže: “Nije dozvoljeno ubiti mrava niti porušiti njegov mravinjak, niti im nanositi i činiti nešto što bi ih moglo oštetiti. Sve ovo ako ne smetaju i ne nanose štetu. Međutim, ako se od njih ima štete, onda je dozvoljeno ubiti ih.
Hitabi je rekao: “Kada se govori o ubijanju mrava, to se odnosi na one koji su veliki i koji imaj u dugačke noge, jer oni rijetko kada smetaju i nanose štetu. Što se tiče pčele, zabrana je zbog njene koristi i koristi koje imamo od nje, a to je med i vosak. Što se tiče pupavca (hudhud) i sarda, zabrana ubijanja je zbog zabrane da se jede njihovo meso. Jer, ako je životinju zabranjeno ubiti, a ta zabrana nije zbog štete koju nanosi, onda je to zbog toga što je njeno meso zabranjeno.” Pogledaj kako Poslanik, alejhissalatu vesselam, zabranjuje da se ubija životinja ako se neće pojesti. Kaže se: “Hudhud je smrdljivog mesa, a sard je nešto što su Arapi smatrali ružnim predznakom“.
Iz svega navedenog islamski učenjaci su izveli pravilo da je dozvoljeno ubiti svaku životinju i insekta koja šteti i ugrožava život čovjeka, tj. koji remeti Božiji poredak na Zemlji. Zabranjeno je ubiti ili nanijeti štetu životinjama i insektima koji su korisni i ne čine štetu drugima.
Nedim Botić/Akos.ba
