Pitanje koje se često postavlja jeste zašto ljudi koji griješe često uživaju u životu, dok se oni koji se trude slijediti vjeru suočavaju sa životnim teškoćama. Kako to da oni koji ne poštuju islamske norme žive u izobilju, dok vjernici često doživljavaju iskušenja i poteškoće? U ovom tekstu razmatra se dublje značenje tog fenomena, s naglaskom na pojavu poznatu kao istidradž, koja je zapravo iskušenje koje Allah šalje onima koji su ustrajni u svojim grijesima.
Istidradž je proces postepenog iskušenja u kojem Allah, subhanehu ve te’ala, obasipa grješnika blagodatima i izobiljem, što ga dovodi do toga da pogrešno vjeruje kako je Allah zadovoljan s njim, iako on ne slijedi Njegove upute. Ovo je način kako Allah testira grješnika, dopuštajući mu da uživa u bogatstvu i luksuzu, a sve u cilju da mu kazna bude teža kada dođe trenutak obračuna. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorava da kada vidimo grješnike koji uživaju u dobrostanju, to nije znak Allahovog zadovoljstva, već signal da im Allah dopušta uživanje u ovom životu dok ne padnu još dublje u istidradž.
Oni koji uporno griješe, vjerujući da ih Allah nagrađuje za njihovu neposlušnost, zaboravljaju na svoju slabašnost i neosvježavaju se istinskim pokajanjem. U takvoj situaciji, uživajući u bogatstvu, postaju još oholiji i arogantniji, što često može dovesti do njihove propasti. Istidradž nije samo duhovno slabljenje, već i mentalno zastranjivanje, jer ljudi koji su u njemu vjeruju da su na pravom putu, ignorirajući stvarnost da ih Allah testira prije nego ih kazni.
Iz tih razloga, ljudi koji ne praktikuju vjeru i dalje mogu živjeti luksuzno i bezbrižno, dok vjernici, uprkos svojoj pobožnosti, mogu proći kroz mnoge životne nedaće. Ovdje se često javlja pitanje: Zašto oni koji ne poštuju Allahove zakone imaju prosperitetan život, dok se oni koji redovno klanjaju, poste i žive u skladu s vjerom suočavaju s teškoćama? Istina je da Allah daje onima koji ne vjeruju ili koji su arogantni blagodat ne iz ljubavi prema njima, već da bi ih, kroz njihove grijehe, uništio. Ovaj fenomen se može vidjeti u primjerima iz prošlosti, kao što su Faraon, Nemrud i Karun, koji su svi bili obasipani bogatstvom, ali je ta blagodat bila samo predvodnik njihove propasti.
Faraon, koji je bio izuzetno bogat i moćan, postao je arogantan i počeo je tvrditi da je Bog. Na kraju je Allah, subhanehu ve te’ala, uništio njega i njegovu moć, pokazujući kako je bogatstvo koje dolazi kroz istidradž samo prividna blagodat koja vodi u propast. Sličnu sudbinu doživio je i Nemrud, koji je, zahvaljujući svom bogatstvu, postao ohol i nepravedan, te je na kraju umro na sraman način.
Karun, koji je bio najbogatiji čovjek svog vremena, također je imao isti problem. Iako je bio bogat i moćan, zbog svoje arogancije i nezahvalnosti prema Allahu, njegova imovina je bila uzaludna, jer je na kraju progutala zemlja, a on je nestao s njom. Ovi primjeri služe kao podsjetnik da bogatstvo nije uvijek znak Allahovog zadovoljstva, već često može biti samo priprema za dublje iskušenje.
S druge strane, vjernici koji poštuju Allahove zakone, daju sadaku, posti, klanjaju namaz i žive život usmjeren ka Allahu, mogu osjetiti teškoće, ali to ne znači da ih Allah ne voli. Naprotiv, takvi vjernici su na pravom putu i njihova nagrada čeka u Ahiretu. Čak i ako ne uživaju u materijalnim blagodatima, njihova nagrada je veća i trajnija. Kako je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Sadaka ne umanjuje imetak.” Štaviše, davanje sadake i pomaganje drugima donosi povećanje blagoslova i nagrade od Allaha.
Na kraju, važno je razumjeti razliku između onih koji stiču bogatstvo kroz opravdane, halal načine i onih koji uživaju u istidradžu. Allah daje berićet nafaku onima koji iskreno vjeruju i koriste svoje resurse na način koji je ugodan Njemu, čineći dobro drugima i ne zaboravljajući Njegovu zahvalnost. Onima koji vjeruju i nastoje zadovoljiti Allaha, čak i kada žive skromno, biće nagrada i u ovom životu i u Ahiretu.
Svi ovi savjeti nas podstiču na razmišljanje o našem životu i motivaciji. Ako tragamo za Allahovim zadovoljstvom, tada će naša sudbina biti blagoslovena i na ovom svijetu i na onome budućem. Naša je dužnost da činimo dobra djela i zahvaljujemo Allahu na svakom blagoslovu, bez obzira na okolnosti u kojima se nalazimo.