Javila nam se jedna sestra, Allah joj dao svako dobro, koja je pročitala jedan odgovor na ovoj stranici u vezi naklanjavanja namaza propuštenih zbog posla, pa ju je taj odgovor uznemirio. Naime, u odgovoru se navodi da čovjek mora klanjati svoje namaze na vrijeme, pa makar bio na poslu ili u školi, a sestra smatra da je to pretjerivanje, tj. da je dozvoljeno ne klanjati namaze koji zateknu čovjeka na poslu i da se ti namazi mogu naklanjati po dolasku kući. Također, sestra smatra da ljudima otežavamo vjeru i da nam ne treba biti čudno ako neki ljudi okrenu leđa vjeri zbog ovakvih tvrdih stavova, te da je Allah, s.v.t., milostiv i da je dozvolio ovo što ona navodi, pogotovo u ovakvim situacijama kada mnogi od nas žive u neislamskim sredinama.
Osvrnut ćemo se malo na ove stavove, ne radi samo ove sestre, već zbog toga što nam posjetitelji stranice često postavljaju pitanja u kojima navode da na poslu ili u školi propuštaju namaze, te da ih naknadno klanjaju kada dođu kući, te pitaju da li je to dozvoljeno. Upravo prije dva dana u knjizi “Put pravog muslimana” (prvi dio) dolazim do poglavlja kako se klanja namaz u strahu, odnosno kako se obavlja namaz u toku bitke (džihada). U okviru pojašnjavanja propisa o namazu u strahu navedeno je da se ljudi trebaju podijeliti u dvije skupine: jedna će klanjati za imamom pola namaza, a ostatak namaza će klanjati sami, dok će imam sačekati drugu grupu, koja se bori i koja čuva položaje, pa će s ovom drugom grupom (kada se grupe zamijene – jedni u bitku, drugi na namaz) završiti namaz.
Ako je velika žestina borbe i ne postoji mogućnost da se vojska podijeli na dvije grupe, od kojih bi jedna klanjala, a druga se borila, onda će svako od boraca muslimana klanjati išaretom – onako kako se zatekne: hodajući, jašući, bio okrenut prema Kibli ili ne, ali se namaz ne smije propuštati niti odgađati. Isto tako, navodi se da će čovjek, u situaciji kada se plaši ili strahuje za svoj život – bilo od čovjeka, životinje ili nečega drugog – klanjati namaz u strahu u stanju u kakvom se zatekne, a ispravnost ovih stavova potvrđuju kur’anske riječi: “…a ako se nečega budete bojali, onda hodeći ili jašući” (El-Bekare, 239).
Subhanallah, subhanallah! Allah, s.v.t., naredio je muslimanima da čak i u borbi i u drugim situacijama, kada čovjeku prijeti opasnost po život – obavljaju namaz i odredio je propise takvog namaza, pa kako onda da čovjek, pored ovih situacija, sebi traži neke olakšice i isprike da ne klanja namaz u njegovo vrijeme. Ujedno, čovjeku nije ni lahko kada dođe kući da klanja po 2-3 namaza odjednom, i tako iz dana u dan.
Dragi brate i cijenjena sestro, tako mi Allaha, cilj ovoga teksta nije da te uvrijedi ili ponizi, već da ti ukaže na vrijednost namaza i da uvidiš svoju slabost i činjenicu da se više bojiš ljudi nego Allaha i da prednost daješ mišljenju ljudi u odnosu na mišljenje Uzvišenog Allaha. Ovo pišem jer iz ličnog iskustva znam kako me je šejtan, l.a., kada sam počeo raditi, plašio ovim stvarima i kako sam sa strahom i krijući se išao klanjati na poslu, sve dok me taj moj kukavičluk nije počeo gušiti i dok se zbog toga nisam počeo osjećati loše.
n-um
