Razmišljajući o uzrocima učestalosti razvoda braka kod nas Bošnjaka, došao sam do nekog svog zaključka, koji, naravno, može biti subjektivan. Naime, vidim da je jedan od ključnih razloga pucanja bošnjačkih bračnih zajednica, a posebno onih novijih, nerazumijevanje suštine braka. Naime, mnogi misle da je brak jedino i isključivo tjelesno i emocionalno uživanje, zadovoljavanje vlastitih prohtijeva, ispunjavanje želja, “med i mlijeko”, a ne uzajamna odgovornost, razumijevanje, praštanje, žrtvovanje, zalaganje, samilost, ljubav, strpljivo podnošenje životnih iskušenja, jednom rječju kazano – prava i obaveze. Brak koji ne počiva na spomenutim vrjednostima, teško može opstati.
Zato je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: “Neka vjernik ne prezire vjernicu (svoju suprugu). Ako mu se ne svidi neka njena osobina, svijdet će druga.” Isto ovo možemo reći i u suprotnom pravcu: Neka žena ne prezire svoga muža. Ako joj se ne svidi neka njegova osobina, svidjet će druga. Allah, dželle šanuhu, je dao da se i u Poslanikovom braku dese određene “nemile” situacije, kako bi, njegovi ashabi ali i buduće generacije njegovih sljedbenika, shvatile da uspješan brak nije onaj u kojem nema takvih situacija, nego onaj u kojem se takve situacije “bezbolno” prevaziđu i iz kojih bračni drugovi izađu samo još jači i odlučniji da sačuvaju svoj brak i da ga osnaže. Te “nemile” situacije treba shvatiti samo kao Iblisov neuspješni pokušaj da sruši građevinu koju su vjernik i vjernica brižno gradili godinama, a što i jeste jedan od njegovih prevashodnih zadataka i ciljeva.
Mr. Semir Imamović, n-um
