U posljednjem medijskom istupu koji je izazvao burne reakcije javnosti, posebno se izdvojio slučaj Dragana J. Vučićevića, urednika kojeg mnogi povezuju s vlašću Aleksandra Vučića. Njegovo pojavljivanje na televiziji izazvalo je buru ogorčenja, jer je u vrlo kratkom vremenu, prema svjedočenjima, uspio izreći čitav niz uvreda i neprimjerenih komentara. Među onima koji nisu mogli prešutjeti taj nastup bio je i Mirko Poledica, bivši profesionalni fudbaler, koji je javno reagirao na izrečene riječi i stao u odbranu osnovnog dostojanstva javnog diskursa.
Naime, Draganu J. Vučićeviću, poznatom po svojim oštrim i često kontroverznim izjavama, zamjerilo se što je u nepunih trideset sekundi na televiziji iznio cijeli niz uvreda koje, kako navode izvori, ne zaslužuju ni da se prenesu zbog njihove vulgarnosti i neukusa. Takav stil javnog nastupa, prema brojnim reakcijama, predstavlja direktno urušavanje standarda komunikacije u medijskom prostoru Srbije.
Na ovu situaciju nije ostao nijem ni Mirko Poledica, koji je putem društvenih mreža uputio veoma direktnu i slikovitu poruku uredniku. Poledica je u svom komentaru jasno izrazio gađenje i zabrinutost zbog Vučićevićevih izjava, aludirajući da će zbog takvih istupa velik broj ljudi iz Srbije osuditi njegovo ponašanje.
Njegova reakcija može se sažeti kroz nekoliko ključnih poruka:
-
Ogorčenje zbog javnog govora punog uvreda.
-
Strah da će narod snažno reagirati na takav način izražavanja.
-
Osuda televizijskog prostora koji omogućava takvo ponašanje.
Poledica je, u svom odgovoru, koristio oštar i slikovit jezik, očigledno želeći naglasiti apsurdnost i degutantnost Vučićevićevog javnog nastupa. Pored toga, njegovo obraćanje implicira dublju zabrinutost za stanje u medijima, gdje se, kako kaže, umjesto dijaloga i informisanja, promoviše medijska kanalizacija, odnosno prostor prepun govora mržnje i vrijeđanja.
Ovakva reakcija bivšeg sportiste nije izolovan slučaj. Sve je više građana, ali i javnih ličnosti, koji otvoreno kritikuju način na koji pojedine televizijske stanice funkcionišu – promovišući ekstremne i uvredljive sadržaje, često bez ikakvih posljedica. Upravo to navodi na zaključak da se Srbija nalazi u ozbiljnoj krizi medijskog morala, gdje umjesto argumentovane rasprave dominira diskreditacija, vrijeđanje i lično omalovažavanje.
S druge strane, način na koji Dragan J. Vučićević koristi svoj prostor u javnosti nije novost. On je godinama prepoznat kao neko ko svojim izjavama izaziva oštre podjele, ali i ima jasnu podršku dijela političkog establišmenta. Takav status dodatno otežava bilo kakvu institucionalnu reakciju, jer se njegovo ponašanje često tumači kao politički instrument, a ne kao samostalni čin medijskog djelovanja.
Ono što posebno zabrinjava jeste činjenica da se ovakav govor odvija na javnim televizijama, koje su dostupne širokoj publici, uključujući i djecu i omladinu. Time se stvara opasnost od normalizacije vulgarnog i nasilnog jezika kao prihvatljivog oblika komunikacije.
Zbog svega navedenog, ovakvi istupi ne bi smjeli ostati nekomentarisani, jer se radi o mnogo više od jedne sporne izjave. Radi se o dugoročnom urušavanju kulture govora i gubitku javnog povjerenja u medije. Ukoliko se ovakvo ponašanje nastavi tolerisati i čak nagrađivati pozicijama i medijskim prostorom, pitanje je do koje granice će se javni govor urušavati i hoće li se ikada uspostaviti standardi dostojni demokratskog društva.
Zaključno, reakcija Mirka Poledice, iako možda šokantna na prvi pogled, odražava jednu širu istinu – ljudi su umorni od javnog vrijeđanja i ponižavanja, pogotovo kada to dolazi iz usta onih koji imaju značajnu medijsku moć. Ukoliko se ne povede šira društvena rasprava o odgovornosti urednika, voditelja i televizija, medijski prostor će postajati sve toksičniji, a građani će biti sve više zgađeni i povučeni u tišinu.
Ova situacija je još jedan u nizu alarmantnih znakova koji ukazuju na ozbiljan problem u medijskom sektoru, koji bi mogao imati dugoročne posljedice po kvalitetu javne diskusije u društvu. Potrebna je hitna reakcija svih relevantnih institucija i samih medija kako bi se spriječilo dalje širenje govora mržnje i neodgovornog izražavanja, koji samo podstiču dodatne podjele među građanima. Mediji bi trebali postati prostor za konstruktivnu raspravu, a ne za manipulaciju i prozivanje, jer samo na taj način mogu doprinositi izgradnji zdravijeg društvenog okruženja.
