Uvod
U posljednjem medijskom nastupu Zdravka Mamića, bivšeg čelnika Dinama i jednog od najkontroverznijih ljudi u hrvatskom sportu, javnosti su predočeni novi, dramatični navodi o korupciji i pritiscima kojima je bio izložen. Gostujući na RTL-u, Mamić je iznio ozbiljne optužbe na račun bivših visokih dužnosnika Ministarstva financija i Porezne uprave, tvrdeći da su mu tražili pola miliona eura mita kako bi utjecali na njegov pravosudni slučaj. Čitava izjava otkriva dublje slojeve političkog utjecaja, manipulacija i pritisaka unutar hrvatskog pravosuđa i administrativnog aparata.
Razrada
Prema riječima Zdravka Mamića, postupak koji je USKOK pokrenuo protiv Branka Šegona, nekadašnjeg pomoćnika ministra finansija Slavka Linića, i Tihomira Kralja, bivšeg zamjenika direktorice Porezne uprave, predstavlja rezultat njegovih ranijih javnih optužbi. Iako je naglasio da nije osobito iznenađen razvojem događaja, Mamić je izrazio određeno zadovoljstvo što se pravosudni mehanizam, makar i zakašnjelo, pokrenuo.
U tri navrata, tvrdi Mamić, Šegon i Kralj su dolazili u Ljubuški, gdje su mu otvoreno kazali da stoje iza pravosudnog progona koji je protiv njega pokrenut. Istakli su kako su njihove službe konstruirale slučaj, podnijele zahtjev USKOK-u i čak se pozvali na saglasnost tadašnjeg glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića te ministra Linića. U takvom kontekstu, njihova ponuda za “pomoć” Mamiću zvučala je uvjerljivo.
Međutim, ta pomoć je imala cijenu – 500.000 eura, koje su tražili unaprijed. Mamić je tvrdio da nije imao problem da im da novac, ali nije pristajao da to učini unaprijed, jer je iz prošlosti naučio da davanje novca bez garancije samo vodi – novoj optužnici.
U nastavku izlaganja, Mamić je podsjetio na svoju borbu protiv trojice sudaca iz Osijeka: Krušlina, Kvesića i Vekića, koje je prijavio za koruptivne radnje. Iako su svi procesuirani, suđenje još nije započelo, i to skoro pet godina nakon što ih je prijavio. Smatra da je to jasan pokazatelj da pravosudni sistem štiti vlastite članove, a ne traži istinu.
Mamić je zatim izrazio zabrinutost i ogorčenje zbog situacije u kojoj su on i njegov brat Zoran kažnjeni, dok su ostali akteri koji su, kako tvrdi, imali direktne koristi od novca, ostali nekažnjeni.
Naglasio je nekoliko ključnih primjera:
-
Zoran Mamić, koji je samo vozio brata na sastanak, suočava se s mogućih 10 godina zatvora.
-
Luka Modrić i drugi reprezentativci, koje ne optužuje direktno, ali navodi kao ilustraciju selektivnog pristupa pravosuđa – jer su njihovi računi korišteni za finansijske transakcije, ali se protiv njih nije vodio postupak.
Ova nepravedna selekcija, kako je naziva Mamić, pokazuje da je pravosudni sistem Hrvatske pristrasan – nekima majka, a nekima maćeha.
Također je podsjetio da je bivši ministar Ranko Ostojić, uz ministra Željka Jovanovića, bio ključna figura u političkom progonu, dok je tadašnji glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan odlučno tražio da se Mamići osude na višegodišnje kazne. Sve je, prema Mamiću, rezultat političkog obračuna, u kojem je pravda bila tek sredstvo za postizanje ciljeva vlasti.
Zanimljiv detalj koji je otkrio odnosi se na to kako je policijskim strukturama upravljao upravo Ostojić, zaobilazeći tadašnjeg ravnatelja policije Vladu Dominića, koji se redovno družio s Mamićem, ne znajući da se protiv njega vodi istraga. To, tvrdi Mamić, dokazuje da se sve radilo u tajnosti, bez transparentnosti i van zakonskih procedura.
Zaključak
Mamićeva ispovijest otkriva sliku duboke institucionalne disfunkcionalnosti, gdje su korupcija, politička osveta i selektivna pravda svakodnevna pojava. Njegove tvrdnje ukazuju na sistemsku nepravdu, gdje pojedinci postaju žrtve zato što su nepoželjni, neposlušni ili jednostavno na meti trenutne vlasti.
Iako ne traži sažaljenje, Mamić jasno daje do znanja da želi pravedno suđenje i ravnopravan tretman. Ne traži pomilovanje, već novo suđenje, koje bi, kako vjeruje, dokazalo da su postupci protiv njega politički motivirani i pravno neutemeljeni.
Njegova izjava ostaje ozbiljna optužba ne samo protiv pojedinaca, već protiv cijelog pravosudnog sistema Republike Hrvatske – sistema koji bi, umjesto da štiti istinu i pravdu, često štiti samo vlastite interese i privilegirane članove.
