Zdravko Ponoš, lider srbijanskog političkog pokreta “Srce” i bivši general, nedavno je reagovao na pokušaj njegovog nezakonitog privođenja, koji je, prema njegovim tvrdnjama, inicirao tužilac Nenad Stefanović zbog njegovih objava na društvenoj mreži X. Ovaj incident izazvao je velike reakcije u javnosti, a Ponoš je u svom obraćanju jasno poručio da neće dopustiti da kritičari vlasti budu ućutkani. U izjavi koja je očigledno bila upućena predsedniku Aleksandru Vučiću, Ponoš je istakao: “Ne možeš sve da nas pohapsiš.“
Prema njegovim rečima, pokušaj da se suzbije njegova sloboda govora započeo je 15. marta, kada je, kako tvrdi, zvučni top prekinuo petnaestominutnu tišinu tokom protesta na Terazijama u Beogradu. Ova scena izazvala je burne reakcije javnosti, a Ponoš je na društvenim mrežama kritikovao vlast zbog upotrebe sonicnog oružja protiv mirnih demonstranata. On je, u tom kontekstu, izjavio da je nakon njegovih tvitova, u kojima je prozvao Vučića zbog ovog incidenta, tužilac Stefanović dobio nalog da ga uhapsi zbog „širenja panike“. Ovaj pokušaj hapšenja je, prema njegovim riječima, predstavljao pokušaj ućutkivanja političkog protivnika i zastrašivanja.
Ponoš je upozorio na to da takve nezakonite radnje i zloupotreba tužilaštva predstavljaju ozbiljan problem za pravosudni sistem, ali i za politiku uopšte. On je izrazio nadu da će tužioci koji još uvek poštuju zakon izdržati pritiske, te je pozvao vlasti da razmisle o daljim potezima i njihovim posljedicama na društvo i političku stabilnost.
U njegovom obraćanju bilo je jasno da Ponoš smatra da je pokušaj njegovog hapšenja rezultat pokušaja da se zastraše svi oni koji se protive vlasti. U svom obraćanju, on je pozvao na odgovornost, ističući da bi se ovakve situacije trebale riješavati kroz dijalog i poštovanje zakona, a ne kroz silovite metode. Smatra da je ovo samo jedan u nizu pokušaja gušenja slobode govora u zemlji, te da će borba protiv takvih pritisaka biti nastavljena.
Ovaj slučaj je postao još složeniji kada se saznalo da je glavni tužilac Višeg javnog tužilaštva, Nenad Stefanović, formirao predmet protiv Ponoša u Posebnom odeljenju za visokotehnološki kriminal (VTK). U njemu se tvrdilo da je Ponoš svojim izjavama izazvao širenje panike, što bi moglo imati ozbiljne pravne posljedice za njega. Međutim, tužilac Boris Majlat je odbio da sprovede nalog za hapšenje, pozivajući se na činjenicu da Stefanović nije imao ovlašćenja da donosi takve odluke, jer nije bio nadležan za VTK.
Visoki savet tužilaštva (VST) je stao na stranu Majlata i ukinuo nalog za hapšenje, čime je postavljena granica za zloupotrebu pravosudnih institucija. Ovaj razvoj događaja je otvorio nova pitanja o tome kako vlast može koristiti pravosudne institucije za političke ciljeve, te je podstakao društvo na razmišljanje o granicama slobode izražavanja i ulogama institucija u očuvanju pravde.
Ovaj incident je samo jedan od mnogih koji ukazuju na duboko ukorijenjene probleme u političkom sistemu Srbije, koji se tiču slobode govora i načina na koji se vlast koristi pravosudnim aparatom za ostvarenje političkih ciljeva. Ponoš je jasno ukazao na to da je u pozadini pokušaja hapšenja bio pokušaj ućutkivanja političkog protivnika, a njegov istup je dodatno produbio sumnje u zloupotrebu institucija i ulogu tužilaštva u političkim obračunima.
Zaključno, Ponoš je poručio da, uprkos pritisima i zastrašivanjima, neće stati u svojoj borbi za slobodu govora i da će nastaviti da se protivi svim nezakonitim radnjama koje ugrožavaju osnovna prava građana. Pokušaji da se na političkoj sceni ućutkaju oni koji se protive vlasti samo će produbiti jaz i tenzije u društvu, a prava i slobode pojedinaca bi trebala biti prioritet za svaku odgovornu vlast.
Ovaj slučaj dodatno naglašava važnost transparentnosti i odgovornosti u političkom i pravosudnom sistemu. Svaka zloupotreba institucija u cilju suzbijanja političkih protivnika podkopava temeljne vrijednosti demokratije i slobode izražavanja. Ponošova poruka je jasna – borba za pravdu i slobodu govora nije samo osobna borba, već borba za integritet sistema koji treba štititi interese svih građana. Ovaj incident bi mogao poslužiti kao upozorenje da društvo ne smije dozvoliti daljnje slabljenje pravne države i zloupotrebu vlasti u političke svrhe, te da je ključ za budući napredak u poštovanju ljudskih prava i institucionalnoj odgovornosti.
