Dragi brate i sestro, nadam se da ste dobro i da ste čvrsto odlučili da krenete stopama koje vode Njegovom zadovoljstvu. Ukoliko vas je Milostivi počastio s nekom osobom s kojom želite da provedete sav svoj dunjalučki život, a nakon toga da vas spoji s njom i u vječnim baštama uživanja, jedan i jedini savjet jeste: OBAVEZNI STE DA MILOSTIVOG NE ZABORAVITE.Nemojte NIKADA zbog nekog stvorenja zaboraviti Stvoritelja. Jer ta vaša međusobna veza OVISNA je o vašoj zajedničkoj vezi s Onim Koji vas je spojio. Otuda, vaša zajednička obaveza je da se preispitujete: vaše nijjete, vaše ciljeve, ono što vas veže. Nastojte da sve to bude što je bliže Njegovom zadovljstvu. Ukoliko primijetite da zbog osjećaja jedno spram drugog, zaboravljate Allaha, manje učite Kur’an, slabije ste skrušeni u namazu, ne klanjate noćni namaz, STANITE I VRATITE SE ALLAHU. Jer Njegova je mudrost da insanu podari blagodat (u ovom slučaju, hajirli brata ili sestru). Obaveza je roba da bude zahvalan Darivaocu.
Šta mislite da bude ukoliko zbog poklona zaboravite Onoga Koji vam je poklon i dao? Hoćete li izgubiti svoj položaj kod Njega ili ne? Da, bit ćete ostavljeni s tim svojim osjećajima i prepušteni na milost i nemilost stvorenju, koje ništa samo nije u stanju. Pa i ta ljubav, koju taj insan spram vas nosi, On je u prsa je ulio. I svaki je tren može oduzeti, slavljen neka je Allah.Šta mislite, koliko će vaša ljubav trajati, jer je niste vezali ni za šta trajno, već za prolazno? Zar ne znate da ako ne budete pokorni Njemu i zahvalni, da On blagodat pretvara u kaznu? Tu vašu sad voljenu osobu, On pretvara u vašeg dušmanina, neprijatelja; u nekoga ko će vas patiti na dunjaluku.
Opet da se vratimo, znate li zašto? Ne biste li se Njemu vratili, Njega voljeli i veličali. Zaboravili ste Allaha radi nečega prolaznog, što vam je On i dao. Pa kako da ne budemo nesretni; kako da se šerijatske veze ne završe bolom i patnjom, kad nezahvalnošću uzvraćamo na blagodati koje nam On daje?Nakon svega, iznesenog zar nije došlo vrijeme da se pokajemo i vratimo Njemu? Da svoja srca posvetimo samo Njemu, pa će Allah dati da i naši odnosi s ljudima budu bolji.Zar nije došlo vrijeme da kažemo NE šejtanu i lažnim obećanjima koja nam nudi „šerijatska veza“? Jer nakon kratkog uživanja u takvoj „vezi“, slijedi kazna već na dunjaluku, bolna i duga. Zar nije došlo vrijeme da kažemo DA pokornosti Allahu i Poslaniku, s.a.v.s.? Zar nije došlo vrijeme da budemo iskreni jedni prema drugima i da umjesto momka ili djevojke, tražimo supruga ili suprugu? Kakvo je naše mišljenje o Allahu ako mislimo da će nas On unesrećiti s brakom i ostaviti da se patimo? Zar ne znamo da je On obećao pomoć? Zašto se ne obratimo Njemu, već svakom drugom za savjet?Jesmo li svjesni koliko grijeha se danas u samo jednom danu može sakupiti? Koliko prijašnji muslimani nisu mogli za nekoliko životnih vijekova. Pa koliko se tek može za godinu dana dopisivanja, izlazaka, kahva, osamljivanja, zagledanja, razmišljanja, opisivanja??
Ko nam garantuje da ćemo godinu dana živi biti; imamo li kakvu garanciju od Svevišnjeg? Garancije na život, nema nažalost. A ni reklamacija, niti povrata na ovaj svijet…Ko nam garantuje da ćemo baš oženiti ili se udati za tu osobu?Kako nakon raskida takve veze? Rane ostaju, i bol, zar ne? A vrijeme ide…nakon raspada te veze, treba iznova nekoga upoznavati, i čekati…i opet postoji šansa da od braka ne bude ništa, zar ne?Jesmo li svjesni da da je godina dana u Njegovom nezadovoljstvu, u haramu, velika šansa da nam srca pocrne i da se od Njega udaljimo? Kakva je svrha od „šerijatske veze“ ukoliko izgubimo Njega? Zar samo rizikovanje da se udaljimo od Njega nije dovoljno da se pokajemo s griješenjem i okrenemo Njemu?Na kraju, samo jedna izreka za sve one koji su usamljeni: „Kad god si sam/a, znaj da je Milostivi sve ljude od tebe odvratio, kako bi nasamo ostao/la samo s Njim.“ Da, ko u Svevišnjem ima prijatelja i utjehu, ima li takve tuge i boli? Znajte, da ako imate samo Allaha i ništa pored Njega, DA VEĆ IMATE SVE ŠTO VAM TREBA.
Piše: Nedim Botić Izvor: akos.ba
