Željana Zovko, zastupnica u Europskom parlamentu, izazvala je veliku pažnju i potaknula brojne reakcije svojim izlaganjem tokom plenarne sjednice u Strasbourgu, održane u ponedjeljak. Tema rasprave bila je Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima te uloga Europske unije u rješavanju teških humanitarnih pitanja, poput sudbine nestalih osoba u ratovima i sukobima. Zovko je u svom govoru ukazala na značaj ove deklaracije, koja je nastala kao odgovor na nepravdu i kršenje temeljnih ljudskih prava tijekom teških povijesnih trenutaka, ističući važnost njene primjene u današnjem geopolitičkom okruženju.
Kao članica Europske pučke stranke, Zovko je posebno naglasila patnju koju su prošli narodi Hrvatske i Bosne i Hercegovine uslijed ratova devedesetih godina. Podsjetila je da je agresija na Hrvatsku 1991. godine donijela nezamislivu patnju, pri čemu je mnogo ljudi bilo zatočeno, nestalo ili nasilno odvedeno. Pored toga, brojni civili i branitelji postali su žrtve tih okrutnih sukoba, a brojni tragovi njihove sudbine i dalje nisu razjasnjeni. Iako su mnogi napori uloženi u potragu za nestalim osobama, prema podacima koje je Zovko iznijela, u Hrvatskoj je još uvijek nestalo 1.782 osobe, dok se u Bosni i Hercegovini traga za 7.608 nestalih.
Zovko je istaknula kako je ovo pitanje neprihvatljivo zanemariti te da mora postati prioritet u pristupnim pregovorima Europske unije s Srbija i Crnom Gorom. Posebno je apelirala na ove dvije zemlje, pozivajući ih da preuzmu odgovornost za prošlost, otvore arhive i podijele informacije koje bi mogle pomoći u razjašnjenju sudbine nestalih. Otvoreni dijalog i transparentnost u vezi s nestalim osobama trebaju biti ključni koraci prema postizanju pravde za one koji su nepravedno nestali tijekom rata. Zovko je jasno dala do znanja da kompromisi u vezi s pravima i istinom nisu opcija. Prema njenim riječima, pristupanje Europskoj uniji ne smije biti samo političko pitanje, već bi trebalo obuhvatiti i vrijednosti istine, pravde i ljudskih prava, čime bi se osigurala dugoročna stabilnost i mir u regiji.
Pravda za nestale ne može biti ostavljena da padne u zaborav. Zovko je istaknula kako je i dalje neprihvatljivo da oni koji posjeduju ključne informacije o sudbini nestalih i dalje šute. Ova šutnja samo produbljuje patnju i bol obitelji koje čekaju odgovore, ali i cijele nacije koje traže pravdu za žrtve rata. Zovko je zaključila govor pozivom na aktivno uključivanje međunarodne zajednice kako bi se postigao iskorak u rješavanju pitanja nestalih osoba, jer kako je naglasila: „To dugujemo ne samo nestalim osobama, već i onima koji trenutno podnose brutalne stvarnosti rata“.
Kroz ovu izjavu, Zovko nije samo istaknula važnost suočavanja s prošlim ratovima i njihovim posljedicama, nego i naglasila potrebu za sveobuhvatnim pristupom u procesima koji uključuju ljudska prava i pomirenje u postkonfliktnim društvima. Smatra kako bi EU trebala postaviti ove zahtjeve kao uvjete za pristupanje Srbije i Crne Gore, jer bi to predstavljalo prvi korak ka izgradnji trajnijeg mira i stabilnosti na Balkanu.
Zovko je također naglasila da se pitanje nestalih osoba ne smije svoditi samo na političke interese, već bi ono trebalo postati pitanje ljudskog dostojanstva i pravde. Pravda za nestale osobe trebala bi biti prioritet svih relevantnih vlasti, a ne samo država koje su bile izravno uključene u ratne sukobe. Ona je pozvala sve zemlje koje su sudjelovale u ratovima na Balkanu da preuzmu odgovornost za traženje istine i omogućavanje obiteljima nestalih da dobiju odgovore na pitanja koja već predugo ostaju bez odgovora. Kroz ovaj proces, Zovko vjeruje da bi se mogla otvoriti vrata pomirenja među narodima, jer samo priznavanjem prošlih grijeha možemo koračati prema boljoj i stabilnijoj budućnosti.
Također, Zovko je podcrtala da bi Europska unija trebala nastaviti podupirati inicijative za razjašnjenje sudbine nestalih osoba, jer je rješavanje pitanja nestalih u velikoj mjeri povezano s izgradnjom povjerenja među narodima Balkana, a time i s jačanjem temelja za regionalnu suradnju. Kroz ovakve inicijative, EU ne bi samo potaknula proces pomirenja, nego bi također osigurala da povijest ne bude zaboravljena i da se uči iz nje, kako bi se spriječilo ponavljanje sličnih tragedija u budućnosti. Na taj način, Zovko vidi Europsku uniju kao ključnog aktera u procesu izgradnje trajnoga mira i stabilnosti na Balkanu.
