Predsjedavajuća Predsjedništva BiH, Željka Cvijanović, dostavila je “Non Paper” dokument članovima Europskog parlamenta, u kojem iznosi ozbiljne optužbe prema Bošnjacima-muslimanima u Sarajevu. U ovom dokumentu, Cvijanović tvrdi da su u glavnom gradu Bosne i Hercegovine došlo do incidenata u kojima su Srbi iz Republike Srpske napadnuti, a na ulicama su istaknute zastave Hamasa i Hezbollaha. Prema njezinim riječima, takvi događaji predstavljaju ozbiljnu prijetnju sigurnosti i stabilnosti u zemlji. Ističe da se ovakvi incidenti, poput onog koji se dogodio 1. marta, na tzv. Dan nezavisnosti BiH, povezuju s Antidayton grupom – nevladinom organizacijom koja se protivi Daytonskom mirovnom sporazumu, koji je ključan za mir u BiH.
Cvijanović u svom dokumentu također navodi kako je sigurnosna situacija u Republiku Srpskoj relativno stabilna i sigurna. Naglašava da su institucije Republike Srpske čvrsto opredijeljene za rješavanje bilo kakvih političkih problema u BiH isključivo mirnim putem. Također, tvrdi da Republika Srpska poštuje suverenitet i teritorijalni integritet BiH unutar okvira Daytonskog sporazuma, te da nema nikakvih planova za odcjepljenje ili bilo kakve aktivnosti koje bi narušile integritet države.
U dokumentu Cvijanović objašnjava i razloge usvajanja zakona u Republike Srpskoj, koji zabranjuju rad određenih institucija BiH na teritoriju entiteta. Prema njezinoj interpretaciji, ti zakoni samo nastoje implementirati ustavne nadležnosti Republike Srpske koje su definirane Daytonskim sporazumom. Ona tvrdi da Republika Srpska želi samo one nadležnosti koje joj pripadaju po Ustavu BiH, a sve druge aktivnosti koje narušavaju ustavna prava Republike Srpske samo dodatno pogoršavaju političku nestabilnost u zemlji.
Cvijanović također komentira prijetnje koje dolaze od dvojice članova Predsjedništva BiH – Željka Komšića i Denisa Bećirovića. Ona optužuje ove političare za huškanje na rat i prijetnje upotrebom Oružanih snaga BiH protiv Republike Srpske. Prema njezinim riječima, takav potez bio bi nezakonit jer Republika Srpska nije dala saglasnost za upotrebu vojne sile u takvim okolnostima. Cvijanović poziva bošnjačko-muslimanske političare da prestanu s provokacijama koje se odnose na nezakonita vojna djelovanja koja samo podižu političke napetosti i stvaraju strah među građanima BiH.
U dokumentu se također ističe kako su čelnici Republike Srpske dosljedni u svojim stavovima i retorici, naglašavajući da uvijek zagovaraju mirno rješenje političkih problema unutar BiH, u skladu s principima Daytonskog sporazuma. Cvijanović poziva političke lidera iz bošnjačkog naroda da u budućnosti izbjegavaju zapaljivu retoriku koja može dodatno pogoršati već napetu političku situaciju u zemlji.
Na kraju, Cvijanović potvrđuje podršku Republike Srpske u vezi s Europskom unijom i njenom misijom EUFOR Althea, koja ima zadatak održati mir i stabilnost u BiH. Prema njezinim riječima, EUFOR igra ključnu ulogu u očuvanju mira, a Republika Srpska u potpunosti podržava tu misiju kao način za sprječavanje daljnje eskalacije sukoba u zemlji.
Ovaj dokument koji je Cvijanović podijelila s Europskim parlamentom predstavlja ozbiljan politički stav koji je izazvao brojne reakcije u BiH. Optužbe na račun muslimanskih političara i organizacija za poticanje na nasilje i za kršenje Daytonskog sporazuma stavljaju dodatni pritisak na već napete odnose između Republike Srpske i drugih entiteta u BiH. Ovaj “Non Paper” pokazuje kako se sigurnosna i politička pitanja u BiH često miješaju, stvarajući dodatne tenzije koje mogu imati dugoročne posljedice na unutrašnju stabilnost zemlje.
Na kraju, pitanje je kako će se daljnje reakcije Europske unije i međunarodne zajednice oblikovati u skladu s ovakvim optužbama, te hoće li one dovesti do promjena u unutarnjoj politici BiH ili potaknuti nove političke inicijative.
U zaključku, ovaj “Non Paper” Željke Cvijanović ukazuje na duboku političku podjelu unutar BiH, koja se često manifestira kroz međusobne optužbe i prijetnje između različitih političkih stranaka i etničkih grupa. Iako Cvijanović inzistira na mirnom rješenju i ustavnom okviru, jasno je da su napetosti između Republike Srpske i drugih političkih faktora u BiH u porastu. Ovakve situacije postavljaju ozbiljna pitanja o budućnosti političkog dijaloga i mogućnosti pronalaženja zajedničkog puta za stabilnost i mir u zemlji. Bude li međunarodna zajednica i domaći lideri i dalje ignorirali ove duboke podjele, BiH bi se mogla suočiti s novim izazovima koji bi mogli dodatno zakomplicirati političku i sigurnosnu situaciju u regiji.
