Željka Cvijanović, predsjedavajuća Predsjedništva Bosne i Hercegovine i članica SNSD-a, javno je reagirala na izjavu Zukana Heleza, ministra odbrane iz SDP-a, koja je izazvala oštre reakcije. Helez je nedavno posjetio pogone BNT-a u Novom Travniku, gdje je izjavio kako mu je drago što BiH ima takvu fabriku namjenske industrije, koja bi mogla biti korisna u slučaju nužde. Ova izjava, koja je uključivala aluzije na eventualnu potrebu za odbrambenim kapacitetima, izazvala je žestoku reakciju Cvijanović.
U svom odgovoru, Cvijanović je optužila Heleza za ekstremizam i nasilničko ponašanje, nazivajući ga “presuđenim kafanskim nasilnikom” i osudivši njegove izjave kao prijeteće. U njenoj reakciji, jasno je istaknuto kako Helez “živi u zabludi” da će prijetnjama uspjeti izgraditi Bosnu i Hercegovinu prema vlastitim uvjerenjima, koja bi, prema njenim riječima, bila prilagođena potrebama Bošnjaka. Cvijanović je, dakle, osudila Helezove stavove smatrajući ih štetnima za političku stabilnost zemlje, a izjavu o namjenskoj industriji ocijenila ratnohuškačkom.
Ovaj verbalni okršaj zapravo se događa u kontekstu šire političke dinamike koja već dugo vlada u Bosni i Hercegovini, gdje su etničke napetosti česta tema među političkim liderima. Naime, Bakir Izetbegović, lider SDA, već je ranije spomenuo važnost namjenske industrije, govoreći o potrebi za proizvodnjom oružja kao ključnim elementom odbrambenog mehanizma zemlje. Iako njegove riječi nisu izazvale toliko oštre reakcije kao Helezove, sve to ukazuje na delikatnost pitanja sigurnosti u zemlji, u kojoj su političke stranke često u oprečnim stavovima kad je u pitanju nacionalna sigurnost i budućnost države.
Zukan Helez, koji se spominje kao potencijalni nasljednik Nermina Nikšića na poziciji predsjednika SDP-a, jedno je od ključnih imena unutar stranke, a njegova izjava o važnosti proizvodnje oružja za odbranu BiH izazvala je političke napetosti i među članovima njegove vlastite stranke, ali i šire političke javnosti. Ovaj incident također otkriva podjele unutar SDP-a, koji se suočava s pitanjem nasljedstva, budući da Nikšić više neće imati pravo kandidirati se za predsjedničku poziciju stranke.
Izjava o BNT-u i proizvodnji oružja u BiH, prema Cvijanović, nije samo političko pitanje, već i sigurnosno upozorenje. S obzirom na njezin kritički ton prema Helezovim izjavama, jasno je da Cvijanović smatra kako takvi politički potezi, koji uključuju poticanje na prijetnje i militarizaciju zemlje, mogu imati dugoročno štetne posljedice za mir i stabilnost. Ona ističe kako BiH ne bi trebala rješavati svoje probleme povećanjem tenzija, već usmjereno i odgovorno tražiti diplomatska rješenja.
Ova izjava Zukana Heleza u velikoj mjeri se podudara sa stavovima koje već neko vrijeme iznosi Bakir Izetbegović, a slični politički tonovi često se pojavljuju u medijskim i političkim izjavama unutar Bošnjačkog bloka. Iako je Helezova izjava bila poziv na oprez u smislu sigurnosti, ona nije prošla bez kritika od strane drugih političkih aktera, uključujući i Željku Cvijanović, koja se protivi bilo kakvoj militarizaciji političkog dijaloga.
Zaključno, ova politička napetost između Željke Cvijanović i Zukana Heleza samo je jedan od brojnih primjera kako se sigurnosna pitanja u BiH često politički instrumentaliziraju. S obzirom na dugoročne političke interese svih uključenih, ovaj sukob također stavlja u prvi plan pitanje budućnosti političkog pejzaža u BiH, koji, čini se, ne može biti riješen bez postizanja većeg politčkog konsenzusa i međusobnog povjerenja među ključnim političkim akterima.
Ovaj incident također ukazuje na duboko ukorijenjene podjele unutar političkog i nacionalnog identiteta BiH. Izjave poput Helezovih i reakcije poput Cvijanovićine samo produbljuju jaz među različitim etničkim zajednicama u zemlji. U kontekstu Bosne i Hercegovine, gdje su nacionalni interesi često u sukobu, sigurnosna pitanja postaju vrlo osjetljiv teren, a političari koriste ovakve situacije da pokažu svoju snagu i nepopustljivost prema suprotnim stranama. U tom smislu, ova politička dinamika nije samo odraz trenutnih nesuglasica, već i ozbiljan izazov za budućnost BiH kao funkcionalne i stabilne države. Bez dijaloga i kompromisa, bojazan je da će slični sukobi i tenzije postati redoviti dio političkog života, što bi moglo imati dugoročne posljedice na unutrašnju koheziju zemlje.
