Večeras sam komunicirao sa čovjekom, koji je 100% invalid, živi sa ženom i dvoje djece i nema 1 KM kod sebe. Kaže mi: Žena i ja možemo suhog hljeba i za iftar i sehur, ali djeca ipak traže nešto vise od toga.
Moram reći da mi on to nije rekao žaleći se, već je došlo u priči. Pored invalidnosti, čovjek je borac, radi ono sto može, trudi se. Čovjek je vjernik, žena mu je pokrivena, djeca klanjaju, poste. Čak kćerkica od 9 godina posti.
Da ne spominjem da nemaju u kući grijanje cijelu zimu jer su ljetos morali prodati u staro željezo da bi vratili neki dug, jer su bili primorani na to. Pored svega toga, taj čovjek se ne žali, šali se, pozitivan je, zahvaljuje Allahu na svemu.
Gospodaru moj, učini nas zahvalnim robovima Tvojim!
Haris Hećimović