U svjetlu posljednjih političkih događanja u Njemačkoj, situacija se dodatno zaoštrila nakon eksplozivne presude Saveznog ustavnog suda, koja je izazvala burne reakcije ne samo unutar zemlje već i iz inostranstva. Naime, sud je donio odluku kojom se čitava partija AfD (Alternativa za Njemačku) označava kao nedvojbeno ekstremistička, što je momentalno izazvalo politički potres kako u Berlinu, tako i u Washingtonu.
Na tu odluku odmah je reagovala američka administracija, izražavajući ozbiljnu zabrinutost zbog, kako tvrde, sve većeg autoritarnog kursa koji prepoznaju u njemačkoj vlasti. Među prvima koji je ustao protiv ove presude bio je Marco Rubio, aktuelni američki državni sekretar. Rubio je, koristeći platformu X (bivši Twitter), uputio direktne optužbe na račun vlasti u Berlinu, tvrdeći da Njemačka više ne funkcionira kao demokratska država, već da ulazi u fazu „prikrivene tiranije“.
U svom komentaru, Rubio je istakao nekoliko ključnih zamjerki:
-
Njemačka obavještajna služba dobila je nova ovlaštenja koja joj omogućavaju da prati i nadzire političku opoziciju.
-
Ta praksa je, prema Rubijevim riječima, suštinski suprotna demokratskim vrijednostima.
-
Za Rubija, pravi ekstremizam ne leži u djelovanju AfD-a, već u politikama otvorenih granica koje provodi njemački establišment, posebno vladajuća koalicija.
Time je Rubio direktno uperio prst u Olafa Scholza, aktuelnog njemačkog kancelara, te u ministricu unutrašnjih poslova Nancy Faeser, oboje iz Socijaldemokratske partije Njemačke (SPD). Ova dvojica najviših predstavnika izvršne vlasti označeni su kao ključni nosioci, kako Rubio tvrdi, nedemokratskih praksi koje zadiru u osnovna ljudska prava.
Važno je napomenuti da se njemački AfD trenutno nalazi pod sve većim političkim pritiskom, naročito nakon što je Savezni ustavni sud dodatno učvrstio institucionalne osnove za njegovo nadgledanje. Međutim, AfD nije ostao nijem. Već neposredno nakon presude, okružna organizacija stranke iz Kölna uputila je javni apel na istoj društvenoj mreži potpredsjedniku SAD-a JD Vanceu, moleći za pomoć riječima: “JD Vance, molimo vas, pomozite nam!”
Zanimljivo je primijetiti da JD Vance nije nepoznat simpatizer AfD-a. On je, kako navode brojni analitičari, u više navrata pokazivao otvorenu podršku krajnje desnim politikama u Evropi, iako se do sada suzdržavao od komentarisanja presude njemačkog suda. Njegova šutnja je, međutim, sve teže održiva, s obzirom na to da se Trumpova administracija intenzivno uključuje u unutrašnja politička pitanja Njemačke.
Ta pojačana prisutnost SAD-a na njemačkoj političkoj sceni izaziva niz pitanja:
-
Do koje mjere SAD smatra legitimnim da komentariše odluke nezavisnog suda jedne saveznike zemlje?
-
Da li američka podrška AfD-u otkriva širi politički plan koji se tiče evropskog desnog pokreta?
-
Hoće li ovakve izjave pogoršati već narušene odnose između Washingtona i Berlina?
Kritičari Trumpove administracije u Njemačkoj upozoravaju da ovakva neprimjerena miješanja u unutrašnju politiku drugih zemalja nisu samo diplomatski rizična, već mogu dodatno radikalizirati političku scenu, posebno u osjetljivim trenucima kada Njemačka pokušava balansirati između slobode govora i zaštite demokratskog poretka.
S druge strane, iz američke perspektive, situacija se predstavlja kao borba za osnovna demokratska prava, gdje vladajuće strukture u Njemačkoj, po njihovom mišljenju, koriste pravosuđe i obavještajne službe kako bi ugušile opoziciju i eliminisale političke protivnike.
U suštini, aktuelna kriza se sve više pretvara u šire ideološko nadmetanje, gdje su linije podjele jasno povučene: na jednoj strani liberalni evropski establišment, a na drugoj konzervativni i desni pokreti sa sve snažnijom američkom podrškom. U tom smislu, presuda Saveznog ustavnog suda protiv AfD-a ne predstavlja samo nacionalno pravno pitanje, već se sve više percipira kao poligon za međunarodnu borbu ideologija.
Kako će se situacija dalje razvijati ostaje da se vidi, ali jedno je sigurno: odnosi između Berlina i Washingtona ulaze u novu, kompleksniju fazu, gdje tradicionalna diplomatija biva zamijenjena direktnim porukama na društvenim mrežama, a sporovi među savezničkim državama sve češće izbijaju u javnost.
U ovom kontekstu, nije nevažno ni to što se AfD kao politička snaga sve više pozicionira kao europski simbol tzv. antielitizma, pokušavajući se predstaviti kao glas naroda protiv institucija koje navodno rade protiv volje građana. S druge strane, vladajuće strukture u Njemačkoj, potpomognute pravosudnim institucijama, ističu potrebu za odlučnim koracima u borbi protiv onih političkih aktera koji, prema njihovom tumačenju, podrivaju ustavni poredak i demokratske vrijednosti. Ovakav sukob interpretacija postaje još oštriji kada se na njega nadovežu moćni inostrani glasovi poput onih iz SAD-a, čime se dodatno komplikuje ionako osjetljivo pitanje granica slobode izražavanja, nacionalnog suvereniteta i uloge međunarodne zajednice u unutrašnjoj politici suverenih država. Sve u svemu, slučaj AfD-a i reakcije iz Washingtona ne svjedoče samo o jednom pravosudnom procesu – već o dubljim globalnim tenzijama koje oblikuju svijet u kojem demokratija, vladavina prava i politički pluralizam sve češće postaju žrtve ideoloških borbi.
