Povratak u domovinu: Priča o Asimu Deliću i njegovoj porodici
Ratna stradanja koja su obilježila Bosnu i Hercegovinu devedesetih godina natjerala su mnoge ljude da napuste svoje domove u potrazi za boljim životom. Ova migracija, poznata kao dijaspora, donijela je sa sobom mnoge izazove, ali i lekcije o vrijednosti domovine. U proteklih nekoliko godina, svjedoci smo fenomena povratka ljudi u svoje rodne krajeve, a posebno u Tuzlanskom kantonu, gdje se mnogi bivši emigranti vraćaju s nadom da će izgraditi bolju budućnost za sebe i svoje porodice.
Grad Živinice, sa svojim bogatim kulturnim naslijeđem i složenom historijom, postaje simbol povratka. Ovdje, u gradu koji nosi teške uspomene iz prošlosti, zabilježen je značajan porast broja povratničke djece koja se upisuju u škole. Ove godine, u samo jednoj osnovnoj školi, upisano je 22 djece povratnika iz 19 različitih škola. Svaka od ovih porodica nosi svoju jedinstvenu priču o odlasku iz BiH, ali i o povratku u domovinu koju su napustili. Roditelji koji su nekada sjedili u školskim klupama sada čekaju svoju djecu ispred istih tih škola, kao što su njihovi roditelji nekada čekali njih, stvarajući tako krug koji se ponavlja kroz generacije.
Jedan od povratnika koji se odlučio na ovaj korak je i Asim Delić. Odrastao je u Živinicama, ali je bio primoran da ode u Njemačku zbog teške finansijske situacije koja je harala njegovom porodicom. U razgovoru za našu emisiju „Mjesto povratka”, Asim je podijelio svoje iskustvo, naglašavajući da se oženio na drugoj godini fakulteta i da je bio obavezan obezbijediti normalne uslove za svoju porodicu. Njegov put nije bio lak, jer je sve terete preuzeo na sebe, što je zahtijevalo ogroman trud i posvećenost. Osim toga, Asim je morao da se suoči s kulturološkim razlikama, jezičkim barijerama i izazovima prilagodbe u novoj sredini.
U Njemačkoj, Asim je uspješno pokrenuo vlastiti posao, donoseći sa sobom svoja znanja i iskustva stečena u Bosni. Kako on kaže, pošten rad i odgovornost su vrijednosti koje se cijene bilo gdje u svijetu. Ipak, njegova iskustva iz BiH, gdje je često svjedočio nepravdi i neradu, navela su ga na razmišljanje o povratku. U trenutku kada se suočio s izazovima, uočio je da se u BiH često ne priznaju trud i poštenje, što ga je dodatno motiviralo da se vrati. Dok je radio u Njemačkoj, shvatio je koliko se ponekad cijeni rad i trud, a koliko se u njegovoj domovini često zanemaruje.
Asim ističe važnost odgovornosti pojedinca prema društvu i naglašava da poštenje omogućava ljudima da hode s uzdignutom glavom. Njegov plan je bio jasan: vratiti se trajno u BiH. Iako su u Njemačkoj postigli visoke standarde, razmišljanje o prekidu školovanja svoje djece bilo je izuzetno teško. Asim se suočio s mnogim dilemama, uključujući i pitanje obrazovanja koje bi pružili svojoj djeci. Različiti društveni fenomeni u Njemačkoj, uključujući uvođenje neutralnog roda, dodatno su ga naveli na razmišljanje o budućnosti svoje djece. Pitao se kakve će vrijednosti usvojiti u okruženju koje je tako različito od onog u kojem je odrasla njegova porodica.
Pored svih izazova, Asim je pokrenuo farmu ovaca u Živinicama, gdje njegovo dijete ima priliku aktivno se baviti sportom, posebno fudbalom, i družiti se s vršnjacima. Osim toga, život na farmi donosi i niz drugih prednosti, kao što su bliskost s prirodom i mogućnost da djeca uče o odgovornosti i radu. On primjećuje kako su mnogi mladi ljudi u dijaspori uskraćeni za kvalitetne životne vrijednosti. Njegovo iskustvo u obrazovanju djece u Njemačkoj, koliko god bilo pozitivno, ne može se mjeriti s toplinom i bliskošću koju nudi domovina. U razgovoru s drugim roditeljima povratnicima, često se osjeti nostalgija za jednostavnim stvarima koje su im nedostajale tokom godina provedenih u inostranstvu.
Na kraju, Asim Delić šalje jasnu poruku o tome zašto se vratio u BiH i zašto vjeruje da je ovo mjesto bolje za život. „Ovdje je moja porodica kompletna. Ovdje sam topliji, i moje nebo je vedrije“, kaže Asim, naglašavajući da je njegova želja da oživi uspomene na djetinjstvo i da svojim trudom doprinosi zajednici. Iako postoje izazovi, on vjeruje da bi sa boljim pristupom poslu i državnim institucijama mogli stvoriti drugačiju situaciju za sve ljude u BiH. Asimov povratak nije samo lična odluka, već i čin hrabrosti i nade za mnoge koji su se suočili sa sličnim dilemama.
Asimov povratak nije samo priča o njemu, već i simbol nade za mnoge porodice koje sanjaju o povratku u svoju domovinu, unatoč svim teškoćama. Njegovo iskustvo može poslužiti kao inspiracija drugima da se suoče s izazovima i pronađu svoj put ka sreći u zemlji svojih korijena. Dok se mnogi suočavaju s dilemom da li se vratiti ili ostati u inostranstvu, Asim pokazuje da se uz hrabrost, trud i odlučnost može postići ono što se čini nemogućim. Njegova priča podsjeća nas da bez obzira na sve prepreke, domovina ostaje nečija najveća ljubav.
