Kad je Poslanik, a.s., rekao da je prošnja zabranjena bogatom, zdravom i snažnom, a dozvoljena u prijekoj potrebi kao siromaštvo ili težak dug, upitali su ga koliko čovjek treba imati pa da se smatra bogatim, i da mu je haram prositi ,odgovorio je: „Onoliko koliko može ručati i večerati.“
Musliman mora biti oprezan, ne smije dopustiti da ga varaju, a Poslanik a.s. kaže: „Ko nas vara nije od nas.“
I od pamtivijeka je bilo onih koji varaju i onih koji dopuštaju da budu prevareni. Svakodnevno u naš komšiluk, naše džemate, džamije, na naše kuće kucaju nepoznate osobe iz drugih gradova s gotovo istim pričama: „Treba mi za liječenje, ili za prijevoz da se vrati kući, ili skuplja za nekoga ili džamiju i sl. Ovih nekoliko dana svjedok sam ljudi koji dolaze i neće da prime male iznose novca. Ne traže hranu, odjeću, niti posao, već žele samo i isključivo novac što nam govori ko su i odakle su. Neki se prave kao da nešto prodaju ili se predstavljaju kao medicinski radnici, fizioterapeuti koji nadgledaju i često bivaju uhvaćeni u krađi. Zato danas treba naći dobru granicu između našeg merhametluka, naše sadake, o tome kako islam traži od nas da pomažemo, ali ujedno da ne budemo prevareni.Kaže Allah dž.š.: „On vam je zemlju pogodnom učinio, pa hodajte predjelima njezinim i hranite se onim što On daje i pred Njim ćete biti skupljeni!“(sura Mulk) To je jedan od osnovnih principa islama, da je Allah dž.š. pripravio, podredio i pogodnom učinio zemlju za dobro čovjeka. Islam nije vjera koja koja traži od čovjeka da se zadovolji jednim zalogajem, jednim ogrtačem i sl., već da se trudi i uspije. Čuli smo priču o čovjeku koji se predaje sudbini kad je vidio u pustinji kako ptica donosi u kljunu hranu drugoj ptici, koja je ranjena, nepokretna i hroma. Pa mu prijatelj govori hoćeš li biti ranjena ptica koja zavisi od drugog ili ćeš biti ptica koja ima i drugima donosi. Jedan od problema današnjice, koji je prisutan od najstarijih vremena jeste i prosjačenje. A ta nevaljala pojava unakazuje moralni lik čovjeka. Ako je čovjek sposoban za rad, nije mu dozvoljeno da prosi, a kadar je svojim znojem i snagom zaradit onoliko koliko mu je potrebno da podmiri svoje potrebe makar za taj dan, naravno osim prijeke potrebe. Takav je islam.S jedne strane, Poslanik, a.s., nas upućuje na čestitost, da se čovjek osloni na sebe, da se udalji od ovisnosti o drugima, da je prosjačenje mrlja koja prati čovjeka, na druoj strani pohvalno se stalno govori o onima koji dijele, a opet na trećoj strani Poslanik, a.s., je bio svjestan nevolje pa je rekao dase prositi može u tri slučaja:
– ako je čovjek izmirio zavađene pa potrošio za to, nek traži nakanadu
– čovjeku koga pogodi elementarna nepogoda, pa mu uništi sav imetak, dok ne stane na noge
– čovjeku u bijedi, neimaštini, nakon što su se očitovala trojica uglednih ljudi, poštenih ljudi iz njegove sredine. Poslanik, a.s., dozvoljava tražiti u prijekoj potrebi, a tražiti treba od struktura vlasti.
Mnogi izgovor za prosjačenje traže u tome što se neki poslovi smatraju poniženjem, ili u lijenosti, zaboravljajući da je gornja ruka bolja od donje,i da nema mizernih poslova,već samo treba voditi računa da posao bude halal.Kaže Poslanik, a.s., isto tako: „Bolje je uzeti uže, povezat njime drva u naramak, natovariti na leđa, pa prodati da bi ti Allah sačuvao dostojanstvo nego prositi od ljudi udjelili ti oni ili ne.“
Svi poslanici su imali zanimanja,bavili su se zemljoradnjom, stolarstvom, trgovinom i sl. „Najslađa i najljepša hrana je ona koju sam sebi čovjek zaradi“, riječi su našeg Muhammmeda, a.s. U svakoj situaciji se treba pouzdati u Allaha, dž.š, ali treba dati sve od sebe, a ne da nam to bude opravdanje za lijenost, govoreći dat će Bog. Jedan mladić, a snažan prolazi pored ashaba koji su u društvu Poslanika, a.s., pa govore: „Šteta što svoju snagu ne potroši na Allahovu putu.“ Poslanik, a.s., odgovara: „Ako je on izašao da zaradi za izdržavanje svoje djece, roditelja na Allahovom je putu,a ako je izašao radi sile, onda je na šejtanskom putu.“
Stoji u Kur’anu da je Allah, dž.š., čovjeka stvorio da se trudi, da radi, da uloži napor, a njegov trud će vidjeti Allah, Njegov Poslanik i vjernici. Bez truda, rada nema ni Allahove milosti.To je naša islamska, ali i tjelesna i društvena obaveza, kojom uz Allahovu pomoć obezbjeđujemo egzistenciju i učestvujemo u izgradnji našeg društva. Zašto su kocka, kladionice, hazardne igre zabranjene u islamu? Naravno, dovoljno je što su to Allah i Poslanik, a.s., to zabranili, ali i razum nam daje odgovore na to: uništava se imetak kojeg treba čuvati, trud i rad su sredstva halal zarade, igre na sreću i zarada na brzinu uči čovjeka lijenosti, da se oslanja na nafaku bez truda, ruše se porodice i utiče na čovjekovo zdravlje. Allah nas je stvorio i zadužio da gradimo i da se racionalno odnosimo prema dobrima koja koristimo. Omer, r.a., je podsticao muslimane da ne smiju sjediti i čekati pomoć drugih, već da se potrude, jer s neba ne pada opskrba, na čovjeku je da se trudi da preživi.
Halal posao u ime Allaha, dž.š., je ibadet. Uvijek imajmo čist nijet u svojim poslovima, obavljajmo ih kako treba i ne činimo nikome nepravdu i bit će nam garantujem bolje stanje. Svaki naš čin, postupak neka bude islamski, na pravi način, i tako ćemo ih pretvoriti u ibadet, bilo da se radi o redu u kući, među rodbinom, našem odnosu prema komšiluku, do našeg posla, govora, pomaganja i savjetovanja, pa i skloniti kamen s puta. Svako od nas u porodici, u svom komšiluku, mahali, ima ljudi u teškoj situaciji, ali su čestiti, njihov iman, vjera im ne dopušta da pruže ruku. Povedimo računa o djeci koja studiraju. Nemojmo dopustiti da nam djeca ostanu neškolovana zato što im roditelji nisu u mogućnosti platitit i pružit školovanje. Nećemo pogriješiti ako nagradimo studenta, ako obradujemo djecu sitnicom u mektebu.
Dijeliti, draga braćo,treba, a što god podijelimo, Allah, dž.š., će nam vratiti, višestruko nagraditi. Zato se nadam da se nećemo ogriješiti po ovom pitanju, sadaka i darežljivost su najljepše osobine vjernika muslimana. Da bi sadaka bila sadakom, ona treba doći do siromaha, onoga koji je u potrebi, a ne do onih koji su od toga napravili biznis i koji nas varaju. Ta ružna navika ne smije ostati bez kritike. Kod nas u narodu ukorijenjen je stav da je veliki grijeh vratiti ispred kuće i vrata, ali prije ljudi ako bi imali danas za pojesti se nisu smatrali siromašnim. Stariji znaju, vreća brašna je bila među najvećim dnevnicama, a ona je danas 15 KM. Kad je Poslanik, a.s., rekao da je prošnja zabranjena bogatom, zdravom i snažnom, a dozvoljena u prijekoj potrebi kao siromaštvo ili težak dug, upitali su ga koliko čovjek treba imati pa da se smatra bogatim, i da mu je haram prositi ,odgovorio je: „Onoliko koliko može ručati i večerati.“
Molim Allaha, dž.š., da se o ljude ne ogriješimo i da se ljudi od nas ne ogriješe, te da naše sadake nađemo sadakama na Sudnjem Danu. Molim Allaha, dž.š., da primi naša dobra djela, a pređe preko hrđavih i ružnih.
preporod.com
