“Znate li gdje su najljepša i najsnažnija ženska tijela? 🌸
Na porođajnim i trudničkim odjelima bolnica.
Ne u teretanama. Ne na naslovnicama modnih magazina. Ne na sportskim terenima i filmskim platnima. Nego u sobama i na hodnicima bolnica u izblijedjelim spavaćicama gdje se trude zadržati snagu dok ih lome i sijeku bolovi kroz tijelo koje nosi život.
Smiju se i plaču naizmjenice. Pričaju svoje sretne i tužne priče. Trpe. Nekima je bolje u bolnici nego kod kuće. Tu leže. Odmaraju rebra ispod kojih kuca još jedno srce. Kod kuće ih čeka čeljad i puno posla, a malo razumijevanja. Dok druge oblače svoje ružičaste spavaćice i smiješe se široko. Pokazuju na ekranu mobitela sobicu za princezu i muža koji je usisavao kuću tokom cijele njene trudnoće. Sretna je. Kroz suze, jauke i smijeh učestvuješ u svečanom činu kada medicinska sestra donosi bebu majci na upoznavanje. Taj trenutak. Tišina. Taj pogled. Tišina. Taj dodir. Lakši i nježniji od polako. Tišina. Voliš to dijete. Voliš svu tu djecu. Tek par sati žive nakon što su napustile sigurnost ispod majčinog srca. I opet taj miris. Taj bat srca. I ruke da zagrle i pridrže. Majka. Voliš i te žene, heroine, superjunakinje svoje svakodnevnice. Po tim sobama se ogleda i zemlja naša. Majka naša. Maćeha. Stepen obrazovanja. Socijalni status. Predrasude. Neznanje. Začarani krug života. Svejedno. Ipak!
Najljepša ženska tijela su u bolničkim krevetima na odjelu bolnice u kojem se donosi život. U tom posljednjem vrisku i tišini nakon koje se čuje plač. Slavi se život. Svečani čin. Čuje se i u tonu doktora i medicinskog osoblja.
Majka. Toliko sreće i tuge, snage i slabosti, ljubavi i volje u jednom tijelu. I u tijelu onih žena koje nisu počašćene ulogom majke. Srca su to velika i snažna. Žena! Majka!”
Dženita Hadžiahmetović Foto: ilustracija