U jeku sve učestalijih šovinističkih istupa predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika, javnost je svjedočila još jednoj njegovoj krajnje provokativnoj i zapaljivoj izjavi koja je izazvala niz oštrih reakcija. Dodik je ponovo u svom maniru targetirao Bošnjake, prikazujući ih kroz prizmu vjere, nazivajući ih isključivo muslimanima, te ih optužio za destabilizaciju države Bosne i Hercegovine. Ovakve izjave nisu nepoznanica kada je riječ o Dodiku, ali ovog puta izazvale su posebno snažan odgovor – i to iz samog vrha vlasti Srbije, što je izuzetno neuobičajeno.
U svom govoru, Dodik je tvrdio da “muslimani žele putem visokog predstavnika Christiana Schmidta da završe sa Srbima”, te ih je optužio za pripreme naoružavanja. Nadalje, posegnuo je za iskrivljenim interpretacijama historije, negirajući prisustvo islama na Balkanu u periodu srednjovjekovne Bosne i u vrijeme bogumila, te je čak predložio da se Bošnjaci “vrate” u katoličanstvo i pravoslavlje, kako bi – po njegovim riječima – bilo jasno ko je većina u Bosni i Hercegovini.
Ovaj historijski revizionizam i šovinizam nije ostao bez odgovora. Na njegove izjave veoma brzo i oštro je reagovao Usame Zukorlić, ministar u Vladi Republike Srbije. Zukorlić je u svom odgovoru postavio niz pitanja, kroz koja je doveo u pitanje legitimitet Dodikovog pozivanja na “izvornu” vjeru i identitet.
Njegova replika bila je snažna i provokativna:
-
“Milorade, reče li da bi Bošnjaci trebali da se vrate u pravoslavlje da bi Bosna bila unitarna država? A kome li bi, Milorade, trebao ti da se vratiš, koji genetski potičeš od J1 haplogrupe koja vodi porijeklo direkt iz Arabije?”
Ova izjava Zukorlića stavila je pod lupu upravo ono što Dodik pokušava koristiti kao sredstvo političkog pritiska – pitanje identiteta. Pozivajući se na genetsko porijeklo, Zukorlić je na ironičan i snažno argumentiran način ukazao na dvoličnost Dodikovih stavova, podsjećajući javnost da se porijeklo ne može koristiti kao oružje protiv drugih bez suočavanja s vlastitom pozadinom.
U kontekstu šireg političkog pejzaža, ovaj verbalni sukob ukazuje na nekoliko ključnih pojava:
-
Pokušaj historijskog revizionizma kojim se brišu tragovi multikulturalnosti Bosne i Hercegovine.
-
Politika polarizacije kojom se ciljano raspiruju međunacionalne tenzije.
-
Korištenje vjerskog identiteta kao političkog alata, s namjerom da se kroz religijsku pripadnost formira slika „pravih“ i „nepoželjnih“ naroda.
-
Pojava glasova iz Srbije koji više ne pristaju na nekritičku podršku Dodikovim izjavama i koji pokazuju da ni u Beogradu više nema jedinstva u pogledu njegove retorike.
Zukorlićeva izjava ima višestruku simboliku. Ona ne samo da demontira Dodikovu logiku nego i jasno poručuje da vrijeme kada su se neistine mogle nesmetano širiti bez reakcije – polako prolazi. Pitanje porijekla, koje Dodik koristi za delegitimizaciju jednog naroda, sada se vraća kao bumerang.
U ovom kontekstu, zanimljivo je primijetiti da Zukorlić ne koristi klasičnu odbrambenu retoriku, već postavlja kontrapitanje koje razotkriva apsurdnost Dodikovih tvrdnji. Njegov pristup odražava sve češću pojavu među mlađim političarima – sučeljavanje sa nacionalizmom argumentima, a ne emotivnim reakcijama.
Na kraju, ovaj incident ne treba posmatrati samo kao još jednu u nizu političkih prepirki, već kao pokazatelj duboke krize identiteta i politizacije historije koja potresa prostor bivše Jugoslavije. Kada političari poput Dodika pokušavaju prekrajati prošlost i koristiti vjeru kao sredstvo dominacije, važno je da postoje oni koji će im stati na put – bilo iz Sarajeva, bilo iz Beograda.
Takve reakcije poput Zukorlićeve bude nadu da je moguće uspostaviti prostor razuma unutar političkog dijaloga, gdje se ne dozvoljava da nacionalističke fantazije ostanu bez odgovora. Ukazivanjem na licemjerje i historijske netačnosti, društvo se brani od spirale mržnje koja prijeti da ponovo zavlada.
Ostaje pitanje – dokle će javni prostor biti zagađen izjavama koje služe samo za podizanje tenzija, i kada će građani, bez obzira na vjersku ili etničku pripadnost, konačno dobiti političke lidere koji grade, umjesto da razaraju?
Hvala vam na čitanju!
