U jeku političkih tenzija koje i dalje potresaju Bosnu i Hercegovinu, izjave Slobodana Župljanina, dekana Fakulteta za bezbjednost i zaštitu u Banjoj Luci i bliskog saradnika Milorada Dodika, dodatno su podigle temperaturu na ionako uzavreloj političkoj sceni. Njegovo javno istupanje, koje je prenijela Radio-televizija Republike Srpske (RTRS), usmjereno je protiv poteza institucija iz Sarajeva, kao i međunarodnih struktura koje, prema njegovim riječima, imaju skrivene ciljeve u destabilizaciji Republike Srpske.
Župljanin je u svom obraćanju oštro kritikovao aktuelno rukovodstvo u Federaciji BiH, ističući da “usijane glave iz političkog Sarajeva prizivaju rat”, dok iz Republike Srpske dolaze isključivo poruke mira. On tvrdi da RS insistira na dijalogu i dogovoru tri konstitutivna naroda, te podsjeća da se takve poruke šalju čak i Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija, ali da, prema njegovim riječima, “ni glas iz New Yorka ne dopire do onih koji uporno ignorišu političku realnost”.
Kao jedan od ključnih argumenata, Župljanin je naveo da je Interpol dva puta odbacio optužnicu protiv pojedinih zvaničnika iz Republike Srpske, nazivajući je politički motivisanom. Uprkos tome, kako kaže, zvaničnici iz Sarajeva i dalje insistiraju na “nasilnim rješenjima” i pravnim procesima koji, prema njegovom mišljenju, nemaju zakonsku ni etičku osnovu.
U kontekstu sve učestalijih političkih i pravnih sukoba, Župljanin je posebno apostrofirao predstojeće obilježavanje Dana Vojske Republike Srpske i 3. Pješadijskog puka, zakazano za 12. maj. Ovaj događaj, koji u Republici Srpskoj ima veliku simboličku i istorijsku vrijednost, prema njegovim riječima, “ponovo je meta političkih udara iz Sarajeva”. On je kritikovao odluku ministra odbrane BiH, Zukana Heleza, kojom je zabranjeno prisustvo najvišim zvaničnicima Republike Srpske – predsjedniku RS, premijeru i predsjedniku Narodne skupštine RS-a – ovom važnom događaju.
Prema Župljaninu, ta odluka nije slučajna, već je rezultat “planskih aktivnosti koje ne dolaze iz Sarajeva, već iz stranih struktura koje djeluju iz sjene”. On otvoreno tvrdi da te strukture žele da “obezglave srpski narod i oslabe njegove institucije”. U tom kontekstu, upozorio je na dugoročnu strategiju međunarodnih aktera da kroz lokalne vlasti utiču na razgradnju identiteta i samostalnosti Republike Srpske.
U svom govoru, Župljanin se osvrnuo i na incident u Brčkom, gdje je navodno pokušano hapšenje entitetskog premijera Radovana Viškovića. Nazvao je taj događaj “brukom bezbjednosnih agencija BiH”, koje su, po njegovim riječima, pokazale potpunu obavještajnu nesposobnost. On tvrdi da se kroz takve akcije pokušava “stvoriti opravdanje za uvlačenje snaga EUFOR-a u unutrašnje bezbjednosne poslove BiH”, što vidi kao direktnu prijetnju suverenitetu Republike Srpske.
Župljanin je u tom kontekstu iznio i niz optužbi na račun međunarodnih misija u BiH, tvrdeći da im je stvarna namjera preuzimanje zadataka koji po ustavu pripadaju domaćim institucijama. Naveo je sljedeće moguće ciljeve tih stranih struktura:
-
Delegitimizacija političkih lidera iz Republike Srpske,
-
Uspostavljanje kontrole nad entitetskim bezbjednosnim sektorom,
-
Stvaranje osjećaja nestabilnosti kako bi se opravdalo prisustvo stranih vojnih snaga,
-
Podrivanje institucija RS-a kroz selektivnu primjenu zakona i pravosuđa.
Pored ovih optužbi, naglasio je da će Republika Srpska nastaviti da se politički i institucionalno bori protiv pokušaja centralizacije i međunarodnog tutorstva. Po njegovim riječima, takve tendencije ne vode ka miru, već dodatno produbljuju jaz između naroda i izazivaju nove političke tenzije.
U zaključku, Župljanin je poručio da se Republika Srpska neće povući pred pritiscima, te da će nastaviti da brani svoje ustavne nadležnosti i pravo na samostalno odlučivanje o unutrašnjim pitanjima. Iz njegovog stava jasno proizlazi poruka da će svaki pokušaj spoljnog uplitanja u bezbjednosne i političke procese unutar RS biti dočekan s otporom.
Ovakve izjave, bez obzira na njihovu političku pozadinu, oslikavaju duboku polarizaciju unutar Bosne i Hercegovine i ukazuju na potrebu za ozbiljnim dijalogom među narodima i političkim subjektima kako bi se spriječila dalja destabilizacija. Ukoliko se retorika nastavi kretati ovim pravcem, postoji rizik da se ionako krhki politički balans dodatno naruši, što bi moglo imati dalekosežne posljedice za čitav region.
