NaĆĄa djeca i mlaÄe generacije nas gledaju.
Oni upijaju svaki naĆĄ pokret, svaku naĆĄu reakciju, svaku naĆĄu odluku.
MoĆŸda mislimo da ne primjeÄuju, ali njihove oÄi i srca biljeĆŸe sve â i dobro i loĆĄe.
âš Svaki put kada duboko udahnemo umjesto da galamimo â uÄimo ih smirenosti.
UÄimo ih da snaga nije u vikanju, nego u tome da saÄuvaĆĄ mir kada je najteĆŸe.
âš Svaki put kada zastanemo umjesto da naglo reagiramo â pokazujemo im mudrost.
Djeca kroz nas uÄe da se odluke ne donose u ljutnji, da je vaĆŸno zastati i razmisliti.

âš Svaki put kada odaberemo strpljenje umjesto frustracije â usaÄujemo im vjeru u vrijednost sabura.
UÄimo ih da se ĆŸivot ne mjeri brzinom reakcije, veÄ kvalitetom odgovora.
đšâđ©âđ§ Djeca ne pamte samo naĆĄe rijeÄi â pamte naĆĄ primjer.
MoĆŸemo im hiljadu puta reÄi da budu smireni, ali ako nas vide da se nerviramo zbog sitnice â njihovo srce Äe upamtiti upravo to.
MoĆŸemo im govoriti da budu hrabri, ali ako nas vide da se pred problemom povlaÄimo â oni Äe ponijeti isti obrazac.
Zato, jedna od najvaĆŸnijih lekcija koju mlaÄima moĆŸemo prenijeti jeste â dostojanstvo.
Dostojanstvo u ophoÄenju s ljudima.
Dostojanstvo u ponaĆĄanju kada smo povrijeÄeni.
Dostojanstvo u drĆŸanju, jer onaj ko nosi dostojanstvo â nosi i Äast i mir u sebi.

đ Samo hrabri i slobodni ljudi mogu odgojiti ponosnu generaciju.
Ako smo mi robovi svojih emocija, ako nas nose ljutnja i strasti â odgojit Äemo djecu koja ne poznaju granicu.
Ali ako smo mi slobodni od toga, ako smo hrabri da oprostimo, strpljivi da saÄekamo i dostojanstveni da izdrĆŸimo â odgojit Äemo generaciju koja hoda ponosno, Äista lica i Äista srca.
đż Djeca uÄe iz naĆĄeg ĆŸivota, ne iz naĆĄih savjeta.
Ono ĆĄto mi jesmo â to Äe oni postati.
Zato svaki trenutak naĆĄeg ponaĆĄanja nije samo naĆĄ, nego je i njihova buduÄnost.
đ Zapitajmo se â kakav primjer ostavljamo?
Da li Äe nas djeca pamtiti po strpljenju, blagosti i mudrosti, ili po nervozi, galami i nepristojnosti?
âš Neka nas ove misli podsjete da nismo odgovorni samo za sebe â nego i za one koji nas gledaju, koji rastu uz nas, koji Äe jednog dana reÄi:
âMoj babo i moja majka su me nauÄili kako se ĆŸivi dostojanstveno.â

Jer, kako ih mi uÄimo danas â tako Äe oni sutra uÄiti svoju djecu.
âïž Hafiz Ammar ef. BaĆĄiÄ












