Kad sam ulazila u Gazu, izraelska vojska imala je pravilo: smjela sam unijeti samo tri kilograma hrane. Dok sam vagala proteinske ploÄice, pokuĆĄavajuÄi ostati ispod limita, rekla sam muĆŸu: âKoliko je ovo zlokobno?â Ja sam humanitarna radnica. ZaĆĄto bi uopÄe postojao limit na hranu? Radila sam u mnogim mjestima pogoÄenim glaÄu, ali ono ĆĄto ovdje najviĆĄe boli je koliko je okrutno, koliko je namjerno.
đș Bila sam u Gazi dva mjeseca. Ne postoji naÄin da se opiĆĄe uĆŸas koji se tamo deĆĄava. I to govorim kao doktorica intenzivne pedijatrijske njege, koja je navikla gledati djecu kako umiru.

đșMeÄu naĆĄim osobljem imamo doktore i medicinske sestre koji pokuĆĄavaju lijeÄiti pacijente dok su gladni, iscrpljeni, smjeĆĄteni u ĆĄatorima. Neki su izgubili petnaest, dvadeset Älanova porodice.
đșU bolnici su djeca osakaÄena zraÄnim napadima: bez ruku, bez nogu, s opekotinama treÄeg stepena. Äesto nema dovoljno lijekova protiv bolova. Ali djeca ne vriĆĄte zbog boli. VriĆĄte: âGladan sam! Gladna sam!â

đș Ne volim da se fokusiram samo na djecu, jer niko ne bi trebao gladovati. Ali djeca⊠progone te na drugaÄiji naÄin.
đșKad su moja dva mjeseca zavrĆĄila, nisam htjela otiÄi. To je osjeÄaj koji nisam doĆŸivjela u skoro dvadeset godina humanitarnog rada.
đșOsjeÄala sam sram. Sram ĆĄto ostavljam svoje palestinske kolege, neke od najplemenitijih i najsaosjeÄajnijih ljudi koje sam ikad upoznala.
đșOsjeÄala sam sram kao Amerikanka, kao ljudsko biÄe, jer nismo uspjeli zaustaviti neĆĄto ĆĄto je tako oÄigledno genocid.
đșSjeÄam se kad je naĆĄ autobus napustio tampon zonu. S jedne strane prozora vidjela sam Refah, niĆĄta osim ruĆĄevina. S druge strane zelenilo, plodna zemlja Izraela.
đ»Kad smo proĆĄli kroz kapiju, prvo ĆĄto sam vidjela bila je grupa izraelskih vojnika za stolom, kako ruÄaju. Nikada mi nije bilo toliko muÄno vidjeti sto pun hrane.
â dr. Aksa Durrani, pedijatrica i Älanica upravnog odbora Ljekara bez granica SAD-a, s gotovo dvadeset godina iskustva u humanitarnim projektima, za Humans of New York.
IslamBosna











