Kad sam ulazila u Gazu, izraelska vojska imala je pravilo: smjela sam unijeti samo tri kilograma hrane. Dok sam vagala proteinske ploÄice, pokuÅ”avajuÄi ostati ispod limita, rekla sam mužu: āKoliko je ovo zlokobno?ā Ja sam humanitarna radnica. ZaÅ”to bi uopÄe postojao limit na hranu? Radila sam u mnogim mjestima pogoÄenim glaÄu, ali ono Å”to ovdje najviÅ”e boli je koliko je okrutno, koliko je namjerno.
šŗ Bila sam u Gazi dva mjeseca. Ne postoji naÄin da se opiÅ”e užas koji se tamo deÅ”ava. I to govorim kao doktorica intenzivne pedijatrijske njege, koja je navikla gledati djecu kako umiru.
šŗMeÄu naÅ”im osobljem imamo doktore i medicinske sestre koji pokuÅ”avaju lijeÄiti pacijente dok su gladni, iscrpljeni, smjeÅ”teni u Å”atorima. Neki su izgubili petnaest, dvadeset Älanova porodice.
šŗU bolnici su djeca osakaÄena zraÄnim napadima: bez ruku, bez nogu, s opekotinama treÄeg stepena. Äesto nema dovoljno lijekova protiv bolova. Ali djeca ne vriÅ”te zbog boli. VriÅ”te: āGladan sam! Gladna sam!ā
šŗ Ne volim da se fokusiram samo na djecu, jer niko ne bi trebao gladovati. Ali djecaā¦ progone te na drugaÄiji naÄin.
šŗKad su moja dva mjeseca zavrÅ”ila, nisam htjela otiÄi. To je osjeÄaj koji nisam doživjela u skoro dvadeset godina humanitarnog rada.
šŗOsjeÄala sam sram. Sram Å”to ostavljam svoje palestinske kolege, neke od najplemenitijih i najsaosjeÄajnijih ljudi koje sam ikad upoznala.
šŗOsjeÄala sam sram kao Amerikanka, kao ljudsko biÄe, jer nismo uspjeli zaustaviti neÅ”to Å”to je tako oÄigledno genocid.
šŗSjeÄam se kad je naÅ” autobus napustio tampon zonu. S jedne strane prozora vidjela sam Refah, niÅ”ta osim ruÅ”evina. S druge strane zelenilo, plodna zemlja Izraela.
š»Kad smo proÅ”li kroz kapiju, prvo Å”to sam vidjela bila je grupa izraelskih vojnika za stolom, kako ruÄaju. Nikada mi nije bilo toliko muÄno vidjeti sto pun hrane.
ā dr. Aksa Durrani, pedijatrica i Älanica upravnog odbora Ljekara bez granica SAD-a, s gotovo dvadeset godina iskustva u humanitarnim projektima, za Humans of New York.
IslamBosna
