Saveznici se distanciraju od Trampa: Saudijska Arabija i UAE odbijaju američke vojne akcije
U novom razvoju situacije na Bliskom Istoku, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) odlučili su da zatvore svoja vrata Sjedinjenim Američkim Državama povodom bilo kakvih vojnih operacija protiv Irana. Ova odluka dolazi u trenutku kada predsjednik Donald Tramp pojačava američko vojne prisustvo u toj regiji, što dodatno komplikuje već napetu situaciju. Ova odluka nije samo politički potez već i strateška kalkulacija koja može imati dugoročne posljedice ne samo za SAD, već i za cijeli Bliski Istok.
Tokom nedavnog telefonskog razgovora, saudijski prestolonaslednik Mohamed bin Salman jasno je stavio do znanja iranskom predsjedniku Masudu Pezeškijanu da Rijad neće dozvoliti korišćenje svog vazdušnog prostora ili teritorije za američke vojne akcije. Ova izjava dolazi usred globalnih tenzija koje su se dodatno pojačale u posljednjih nekoliko godina, posebno nakon povlačenja SAD-a iz nuklearnog sporazuma iz 2015. godine. Ovaj sporazum je bio ključan za stabilizaciju regiona i smanjenje tenzija između Irana i zapadnih zemalja.
Ujedinjeni Arapski Emirati su također potvrdili da neće pružati logističku podršku američkim snagama za moguće vojne akcije protiv Irana. Ovaj potez pokazuje sve veću distancu između američke administracije i ključnih saveznika u regiji, a stručnjaci smatraju da bi mogao dovesti do ozbiljnih posljedica po američke vojne strategije. Osim toga, UAE i Saudijska Arabija postaju sve oprezniji prema potencijalnim iranskim odmazdama, koje bi mogle ugroziti njihove interese i stabilnost u regionu.
Ove odluke su posebno značajne s obzirom na to da se u Saudijskoj Arabiji nalazi više od 2.300 američkih vojnika, dok je u UAE oko 5.000 američkih vojnika raspoređeno u bazi Al Dafra, blizu Abu Dabija. Analitičari sugeriraju da bi ovi vojnici mogli postati meta iranskih napada, što dodatno komplikuje situaciju. Rijad i Abu Dabi očigledno nastoje da izbjegnu širi regionalni sukob, ali istovremeno pokušavaju da se zaštite od potencijalnih iranskih odmazda, koje bi mogle imati katastrofalne posljedice po civilno stanovništvo i infrastrukturu.
Prema izvještajima, ove odluke dodatno otežavaju američko planiranje vojnih operacija. Wall Street Journal navodi da, iako su odluke Saudijske Arabije i UAE povećale operativne troškove i složenost, one ne onemogućavaju američku vojnu akciju. SAD bi se mogli osloniti na druge saveznike u regionu, poput Izraela ili Jordan, koji bi mogli pružiti potrebnu podršku. Ipak, ova prilagodba može rezultirati dužim vremenskim rokovima za realizaciju operacija, što može pružiti Iranu više vremena da reaguje.
U međuvremenu, Tramp nastavlja sa jačanjem vojnog prisustva u regiji. U okviru tih aktivnosti, u zoni CENTCOM-a, pozicionirana je udarna grupa nosača aviona USS Abraham Lincoln, uz dodatne eskadrile lovaca i sisteme protivraketne odbrane. Također, razarač sa vođenim raketama USS Delbert D. Black pridružio se flotili, čime se broj američkih ratnih brodova u toj oblasti povećao na najmanje deset. Ova vojna raspoređenja predstavljaju jasnu poruku Iranu, ali i drugim regionalnim igračima da SAD ostaju prisutni i da su spremni djelovati ako to bude potrebno.
Tramp opisuje ovo raspoređivanje kao demontraciju sile s ciljem pritiska na Iran zbog njegovog nuklearnog programa i unutrašnjih protesta. Predsjednik je također ostavio otvorena vrata diplomatiji, ali situacija ostaje napeta. Iran je unaprijed upozorio da će bilo koja zemlja koja olakša napad biti tretirana kao neprijatelj, a zamjenik iranskog ministra vanjskih poslova Kazem Garibabadi istakao je da je Teheran „200% spreman za odbranu“. Ovaj kontekst ukazuje na to da bi svaka greška u procjeni mogla dovesti do eskalacije sukoba, koji bi mogli imati katastrofalne posljedice za cijeli region.
Uz sve ove tenzije, postavlja se pitanje kakav će biti dalji razvoj situacije. Da li će se američke vojne operacije nastaviti uprkos protivljenju saveznika? Hoće li Iran uzvratiti na eventualne napade? Ova pitanja ostaju otvorena, a svijet pažljivo prati svaki korak uključenih strana. U tom kontekstu, diplomatski napori i mogućnost pregovora postaju ključni kako bi se spriječila nova erupcija nasilja u regionu koji je već duboko pogođen sukobima i nesigurnošću. Svaka dalja eskalacija mogla bi dovesti do ozbiljnih posljedica ne samo za regionalne sile, već i za globalnu stabilnost.
