Dragan Bursać: Kad već palite zastavu BiH, zapalite i svoje pasoše, i tamo vam je ova zastava!

Simboli i stvarnost: Paljenje zastave BiH kao izraz nemoći i bijesa

U posljednjim danima, Bosna i Hercegovina ponovno se našla na udaru provokacija koje duboko zadiru u njene temeljne vrijednosti. U Doboju su nacionalsitički huligani zapalili zastavu Bosne i Hercegovine, čime su izrazili svoje nezadovoljstvo prema državi kojoj pripadaju. Ovaj čin nije samo vandalizam; to je simbolično odricanje od identiteta i pripadnosti zemlji koja im, htjeli to priznati ili ne, omogućava egzistenciju i slobodu kretanja. Kada se sagleda širi kontekst ovakvih događaja, postaje jasno da su oni rezultat duboko ukorijenjenih problema unutar društva.

Simbolika paljenja zastave

Paljenje zastave BiH predstavlja više od samog fizičkog uništavanja materijalnog simbola. To je akt kojim se negira postojanje države i njenih institucija. S jedne strane, ti huligani se bore protiv onoga što smatraju “neprihvatljivim”, dok s druge strane, zaboravljaju da upravo ta zastava stoji na njihovim ličnim kartama i pasošima. Ova ironija je nevjerovatno snažna. Zastava nije samo komad tkanine; ona predstavlja sve ono za što su se mnogi ljudi borili tijekom rata, uključujući i mnoge koji su izgubili svoje živote u nastojanju da osiguraju mir i stabilnost. Osim toga, paljenje zastave može se interpretirati kao napad na sve građane BiH, bez obzira na njihovu etničku pripadnost.

Emocije i mržnja

Proslava 9. januara u Istočnom Sarajevu, koja simbolizira dan nastanka entiteta Republika Srpska, postala je prilika za iskazivanje mržnje prema Bosni i Hercegovini. Mladići, puni testosterona, skandirali su ime Ratka Mladića, osuđenog ratnog zločinca, bez straha od posljedica. Ovaj događaj ne predstavlja izolovan slučaj, već je dio šireg trenda koji pokazuje koliko je mržnja prema drugima postala prihvaćena i normalizovana u nekim dijelovima društva. Gdje su tada institucije pravde? Takav fenomen nije samo zabrinjavajući; on ukazuje na ozbiljne posljedice po društvo kao cjelinu. Ova normalizacija mržnje može dovesti do daljeg polarizovanja i, potencijalno, do nasilja koje će destabilizovati ionako krhki mir u zemlji.

Uloga države i institucija

U trenutku kada se ovakvi incidenti događaju, logično je postaviti pitanje o ulozi institucija. Gdje je Tužilaštvo BiH? Gdje su policijske snage koje bi trebale reagovati na ovakve provokacije? Ukoliko se ovakvi akti nasilja i mržnje ne sankcionišu, to šalje jasnu poruku da je takvo ponašanje prihvatljivo. Država, koja bi trebala biti garant sigurnosti i pravde, u tom trenutku postaje pasivni posmatrač vlastitog urušavanja. Dodatno, neophodno je naglasiti da ovakve situacije podrivaju i povjerenje građana u institucije, što može imati dugoročne posljedice po društvenu koheziju. Kada se građani osjećaju nezaštićeno, to može dovesti do sve veće frustracije i gubitka nade u institucionalne mehanizme.

Antidržavni sentiment i odgovornost

Još je važnije razumjeti da paljenje zastave nije samo vandalizam, nego i izraz dubljeg, antidržavnog sentimenta. Ovaj sentiment je rezultat dugogodišnje propagande koja glorificira zločine i negira zločine protiv čovječnosti. Svaki put kada se ovakvi incidenti dogode, šalje se poruka da su institucije države slabe i nesposobne da zaštite svoje simbole. Ovo je pitanje odgovornosti svih nas. Ako ne reagujemo, postajemo suučesnici u procesu urušavanja države. Naša pasivnost može se posmatrati kao odobravanje takvih činova, što dodatno umanjuje šanse za izgradnju stabilnog i mirnog društva. Svaka zajednica u BiH, bez obzira na svoju etničku pripadnost, treba preuzeti odgovornost za oblikovanje budućnosti i suočiti se s vlastitim predrasudama.

Put ka pomirenju i izgradnji povjerenja

Da bi Bosna i Hercegovina napredovala, potrebno je raditi na pomirenju i jačanju institucija. To podrazumijeva ne samo pravne, već i društvene mjere koje će omogućiti izgradnju povjerenja među različitim narodima. Svaka zajednica mora preuzeti odgovornost za svoje postupke. Samo tako možemo izbjeći slične incidente u budućnosti i graditi društvo u kojem se poštuju različitosti. Ključni koraci uključuju obrazovanje koje promoviše toleranciju, dijalog između zajednica i jačanje pravosudnog sistema koji će se suočiti s prijetnjama mržnje. Samo aktivnim angažovanjem svih segmenata društva možemo stvoriti ambijent u kojem će simboli poput zastave BiH ponovo biti izvor ponosa, a ne mržnje.

Zaključak: Ne možemo zapaliti realnost

Na kraju, važno je naglasiti da paljenje zastave nije samo beznačajan incident; to je upozorenje na stanje duha u društvu. Bez obzira na to koliko se palile zastave, stvarnost ostaje – Bosna i Hercegovina je država svih njenih građana, bez obzira na njihove stavove i uvjerenja. Ova zemlja će i dalje postojati, a njeni simboli će se obnavljati. No, samo zajedničkim radom i poštovanjem možemo izgraditi bolje sutra za sve. Naša budućnost zavisi od sposobnosti da prevaziđemo razlike i radimo zajedno ka zajedničkom cilju – mirnom i pravednom društvu koje cijeni sve svoje članove.