Suljagić o reakcijama na veličanje Ratka Mladića: „Pustiti da cijeli svijet vidi i čuje“
Direktor Memorijalnog centra Srebrenica Emir Suljagić oglasio se povodom novih reakcija u javnosti nakon poruka kojima se veliča Ratko Mladić, bivši komandant Vojske Republike Srpske i pravosnažno osuđeni ratni zločinac, koji je nedavno preminuo u Haagu. Njegova objava izazvala je pažnju jer je, umjesto poziva na smirivanje ili ublažavanje takvih stavova, poručio da ih ne treba skrivati niti pokušavati ubijediti one koji ih iznose da promijene mišljenje.
Suljagić je na društvenoj mreži X napisao da se, prema njegovom mišljenju, nepotrebno troši energija pokušavajući uvjeriti ljude da ne treba žaliti za Mladićem niti slaviti njegovu ulogu. Kako je naveo, takav pristup ne donosi rezultat, posebno kada su, kako je istakao, upravo te poruke dio šireg društvenog obrasca koji traje decenijama i koji je već dobro poznat i u Bosni i Hercegovini i van nje.
„Naš narod se presamiti pokušavajući uvjeriti Srbe (dominantnu većinu) da ne treba žaliti za ili slaviti nepomenika koji je nedavno umro u Haagu. Ne treba to činiti“, napisao je Suljagić, jasno poručujući da, po njegovom stavu, nije efikasno ulaziti u rasprave s onima koji otvoreno relativiziraju ili glorificiraju ratne zločine. Njegova poruka, iako kratka, otvorila je prostor za širu raspravu o odnosu prema javnom veličanju osuđenih ratnih zločinaca u regionu.
Umjesto pokušaja da se takve izjave zaustave ili ublaže, direktor Memorijalnog centra smatra da im treba dati što više javnog prostora. Prema njegovim riječima, samo tako će međunarodna zajednica imati priliku da čuje ono što, kako tvrdi, Bošnjaci svakodnevno slušaju i gledaju već više od tri decenije. „Naprotiv, treba im dati najveće platforme i najjače megafone.
Treba pustiti da ih čuje cijeli svijet“, poručio je Suljagić, naglašavajući da javnost treba neposredno da vidi prirodu tih stavova.
Ovakav stav uklapa se u širi kontekst javnih polemika koje u Bosni i Hercegovini, ali i u cijeloj regiji, traju godinama nakon presuda međunarodnih sudova za zločine počinjene tokom rata devedesetih. Ratko Mladić je pred Haškim tribunalom i kasnije pred Mehanizmom za međunarodne krivične sudove osuđen za genocid, zločine protiv čovječnosti i druge teške zločine.
Upravo zbog toga svako javno veličanje njegove uloge izaziva snažne reakcije žrtava, preživjelih i predstavnika institucija koje se bave kulturom sjećanja.
Srebrenica je, kao simbol najtežeg zločina počinjenog na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata, mjesto iz kojeg Suljagić godinama upozorava na opasnost historijskog revizionizma, negiranja genocida i glorifikacije onih koji su bili dio sistema zločina. Zbog toga njegove izjave često imaju dodatnu težinu, jer dolaze iz institucije koja svakodnevno radi na dokumentovanju činjenica, čuvanju uspomene na žrtve i edukaciji budućih generacija o onome što se dogodilo u julu 1995. godine.
U njegovoj posljednjoj objavi posebno je naglašena ideja da svijet mora vidjeti i čuti ono što, kako kaže, Bošnjaci već decenijama gledaju i slušaju. Time Suljagić zapravo ukazuje na širi problem: društva u kojima se ratni zločinci predstavljaju kao heroji ne suočavaju se samo s prošlošću, nego i proizvode nove podjele, produbljuju nepovjerenje i otežavaju svaki pokušaj istinskog pomirenja.
Takve poruke, smatra on, ne treba gurati pod tepih, već ih izložiti javnosti kako bi se jasno vidjelo ko i na koji način oblikuje politički i društveni diskurs.
Njegov stav može se čitati i kao poziv na promjenu strategije u borbi protiv negiranja zločina. Umjesto stalnog reagiranja na svaku pojedinačnu izjavu, Suljagić sugerira da bi transparentnost i javnost mogli biti snažnije oružje u raskrinkavanju onih koji veličaju osuđene zločince.
Ako se takve poruke ne skrivaju, već se prenose bez uljepšavanja, tada, prema toj logici, postaje jasnije i međunarodnoj i domaćoj javnosti kakve se ideje i dalje pokušavaju održati u političkom i društvenom prostoru.
„Ne treba im stajati na putu“, zaključio je Suljagić, ostavljajući poruku koja je u isto vrijeme i oštra i simbolična: umjesto da se sporne izjave ublažavaju ili prešućuju, treba ih pustiti da same pokažu svoju težinu.
U vremenu kada se sjećanje na ratne zločine i dalje osporava, a presuđeni zločinci dijele društva i političke blokove, ovakav stav otvara važno pitanje o tome kako društvo treba reagirati na govor mržnje, revizionizam i javnu glorifikaciju onih koji su odgovorni za masovne zločine.
Upravo zbog toga Suljagićeva objava nije samo komentar na jednu aktualnu reakciju, nego i podsjetnik da borba za istinu o ratu u Bosni i Hercegovini nije završena. Ona se vodi kroz institucije, kroz javni govor, kroz obrazovanje i kroz stalno insistiranje na činjenicama.
U tom smislu, poruke koje dolaze iz Memorijalnog centra Srebrenica često imaju daleko šire značenje od same dnevne politike, jer podsjećaju da je odnos prema prošlosti i dalje jedan od ključnih testova zrelosti društva u regionu.
