Stanivukovićev stav o sahrani Ratka Mladića ponovo otvorio raspravu o podjelama, odgovornosti i javnom prostoru
Izjave gradonačelnika Banje Luke i predsjednika Pokreta Sigurna Srpska Draška Stanivukovića o sahrani Ratka Mladića izazvale su snažne reakcije u javnosti i ponovo pokrenule raspravu o tome gdje prestaje politički stav, a počinje govor mržnje, veličanje osuđenih ratnih zločinaca i dodatno produbljivanje društvenih podjela.
Stanivuković je poručio da će prisustvovati sahrani nekadašnjeg komandanta Glavnog štaba Vojske Republike Srpske i da ne namjerava odustati od svojih stavova, iako su njegove poruke izazvale oštre osude u dijelu javnosti.
U svom obraćanju, Stanivuković je insistirao na tome da izražavanje saučešća, kao i poštovanje prema vojnicima i generalima, ne vidi kao veličanje. Prema njegovim riječima, riječ je o činu koji on tumači kao odavanje priznanja ljudima koji su, kako je naveo, u teškim vremenima bili dio odbrane srpskog naroda i teritorije koju smatraju svojom domovinom.
Takvo tumačenje, međutim, ulazi u direktan sukob s pravosnažnim sudskim presudama i međunarodno utvrđenim činjenicama o ratnim zločinima, što čitavu temu čini izuzetno osjetljivom i politički eksplozivnom.
„A prije svega, kako bezobrazan termin, kako veličanje? A šta im to znači veličanje? Mi smo samo rekli ono što je istina“, poručio je Stanivuković, tvrdeći da je Mladić bio general koji nije birao svoj poziv, već da je, prema njegovom viđenju, ratno vrijeme od njega napravilo osobu koja je stala u odbranu naroda.
Ovakve izjave u Bosni i Hercegovini, državi u kojoj su posljedice rata i dalje duboko prisutne u svakodnevnom životu, gotovo uvijek izazivaju snažne političke i emotivne reakcije, naročito kada dolaze od javnih funkcionera koji imaju veliku vidljivost i utjecaj na javno mnijenje.
Podsjetimo, Ratko Mladić, nekadašnji komandant Vojske Republike Srpske, pravosnažno je osuđen pred Međunarodnim rezidualnim mehanizmom za krivične sudove na doživotnu kaznu zatvora zbog genocida u Srebrenici, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina. Ta presuda predstavlja jednu od najvažnijih pravosudnih odluka vezanih za rat u Bosni i Hercegovini, jer je međunarodni sud utvrdio individualnu krivičnu odgovornost za najteža djela počinjena tokom sukoba.
Upravo zbog toga, svaka javna rehabilitacija njegovog lika i djela ili pokušaj njegovog predstavljanja u pozitivnom svjetlu izaziva snažno negodovanje žrtava, porodica stradalih i onih koji insistiraju na poštivanju presuda međunarodnih sudova.
Stanivuković je dodatno rekao da će prisustvovati Mladićevoj sahrani i da smatra prirodnim pokazati poštovanje prema pripadnicima Vojske Republike Srpske, naglašavajući da takav čin ne vidi kao politički ekstremizam.
U isto vrijeme izrazio je očekivanje da će dan sahrane biti proglašen danom žalosti „u svim srpskim zemljama“, što je također izazvalo nove kontroverze, jer takve poruke dolaze u trenutku kada je javni diskurs u regionu ionako opterećen nerazriješenim pitanjima prošlosti, različitim interpretacijama rata i pokušajima političkog kapitaliziranja na ratnim temama.
Prema njegovim riječima, procesuiranje zbog iznesenih stavova predstavlja pokušaj da se ljudi zastraše i odvrate od javnog govora. „Zbog toga što smo izjavili saučešće, zbog toga što smo rekli: da, bit ćemo na sahrani, logično da ćemo biti. I poštujemo žrtvu koja je data svakog vojnika i svakog generala, mi to poštujemo. I zbog toga nas neko procesuira. Vidite, neću se ni počešati za to.
Ali ono što znam da je istina je istina“, kazao je Stanivuković. Njegov nastup, iako politički očekivan za dio njegovog biračkog tijela, istovremeno dodatno otežava ionako krhke odnose među zajednicama u zemlji.
Ovakve poruke ne ostaju bez posljedica u društvu koje i gotovo tri decenije nakon rata živi s dubokim međunacionalnim nepovjerenjem. Stručnjaci za političku komunikaciju i međunacionalne odnose često upozoravaju da javno prizivanje ratnih simbola, osuđenih komandanata ili kolektivnih narativa o „našima“ i „njihovima“ održava atmosferu konflikta i sprječava ozbiljno suočavanje s prošlošću.
Umjesto izgradnje kulture sjećanja zasnovane na činjenicama i pijetetu prema svim žrtvama, javni prostor se često pretvara u poligon za novo političko nadmetanje, u kojem svaka strana pokušava monopolizirati pravo na istinu i bol.
Stanivuković je također ocijenio da se u javnosti stvara atmosfera u kojoj se ljudi procesuiraju zbog iznošenja vlastitog mišljenja. Takav narativ nije nov u domaćoj politici, ali dobija posebnu težinu kada se veže za teme ratnih zločina, genocida i negiranja sudski utvrđenih činjenica.
U demokratskom društvu sloboda govora jeste zaštićena vrijednost, ali ona ne podrazumijeva pravo na negiranje presuda, relativizaciju zločina ili javno veličanje osoba koje su osuđene za najteža krivična djela. Upravo na toj tački nastaje sukob između političke retorike i pravnog poretka.
U međuvremenu, Tužilaštvo Bosne i Hercegovine saopćilo je da je zaprimilo nekoliko hiljada e-mailova građana koji su prijavljivali objave i komentare na društvenim mrežama i u medijskom prostoru, a koje smatraju spornih sadržajem vezanim za veličanje ratnih zločinaca ili negiranje genocida.
Iz institucije su ranije naveli da od nadležnih policijskih agencija u BiH nisu primili nijedan zvaničan izvještaj o počinjenom krivičnom djelu izazivanja nacionalne, rasne ili vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti po članu 145a. Krivičnog zakona BiH. Ipak, veliki broj prijava pokazuje da dio javnosti očekuje odlučniji institucionalni odgovor na izjave i postupke koji se doživljavaju kao prijetnja društvenom miru.
Iz Tužilaštva BiH su poručili da će sve zaprimljene prijave analizirati postupajući tužioci i policijske agencije te da će javnost naknadno biti obaviještena o rezultatima. Za sada nije precizirano koliko je istraga stvarno pokrenuto, niti u kojoj fazi se eventualni predmeti nalaze.
Međutim, i sama činjenica da su hiljade građana reagirale pokazuje koliko su pitanja ratne prošlosti i dalje politički i emocionalno živa, te koliko je teško uspostaviti ravnotežu između slobode izražavanja, poštovanja presuda i odgovornosti javnih ličnosti koje svojim riječima oblikuju raspoloženje u društvu.
Ova tema, kako god se politički tumačila, podsjeća da Bosna i Hercegovina i dalje traži način da istovremeno poštuje zakon, priznaje žrtve i spriječi dodatno raspirivanje tenzija. Kada javni funkcioneri govore o ratnim komandantima, sahranama i „istini“, svaka riječ dobija šire značenje od puke političke poruke.
Zato su reakcije na Stanivukovićeve izjave mnogo više od dnevne politike: one su ogledalo društva koje još uvijek vodi bitku sa sopstvenim sjećanjem, identitetom i odgovornošću prema prošlosti.
