Cijene goriva u Republici Srpskoj rastu: dizel ide prema četiri KM, a tržište i dalje pod pritiskom globalnih kretanja
Vozači u Republici Srpskoj ovih dana ponovo osjećaju pritisak na kućne budžete jer cijene goriva nastavljaju rasti, a posebno je izražen skok cijene dizela. Prema podacima iz Banje Luke, litar dizela dostigao je 3,75 KM, dok se benzin trenutno prodaje po cijeni od oko 3,45 KM po litru.
Iako su ove vrijednosti već dovoljno visoke da utiču na svakodnevni život građana, procjene iz naftnog sektora ukazuju da bi dizel u narednih 10 do 15 dana mogao dosegnuti i četiri konvertibilne marke po litru.
Rast cijena goriva nije izolovan događaj, nego rezultat šireg poremećaja na tržištu energenata koji traje već sedmicama. Cijene na pumpama u prosjeku su porasle za oko 30 feninga po litru u posljednjih mjesec dana, što se direktno prelijeva na transport, cijene robe i ukupne troškove poslovanja.
Posebno su pogođeni prevoznici, poljoprivrednici i građani koji svakodnevno zavise od automobila, jer poskupljenje goriva gotovo uvijek znači i poskupljenje svega ostalog što se prevozi i distribuira.
Član Grupacije za promet naftom i naftnim derivatima pri Privrednoj komori Republike Srpske, Dragan Trišić, upozorava da bi naredni dani mogli donijeti dodatni rast cijena zbog viših nabavnih troškova. Kako je objasnio, riječ je o posljedicama globalne krize i poremećaja na svjetskim tržištima, gdje su energetska kretanja pod snažnim uticajem geopolitičkih tenzija, smanjene stabilnosti snabdijevanja i promjena u cijeni sirove nafte.
Takvi faktori se brzo prenose i na lokalna tržišta, pa ni distributeri u Republici Srpskoj nisu imuni na međunarodne oscilacije.
Svjetsko tržište nafte određuje domaće cijene
Trišić navodi da se za narednu sedmicu očekuje novo poskupljenje nabavnih cijena, jer je na svjetskom tržištu nafta dostigla oko 108 dolara po barelu, dok se dizel kotira na približno 1.570 dolara po toni. Upravo te kotacije predstavljaju osnovu za formiranje veleprodajnih i maloprodajnih cijena u domaćem prometu. Kada rastu cijene na međunarodnim berzama, domaći trgovci vrlo brzo moraju prilagoditi svoje kalkulacije, što se zatim vidi na pumpama.
Ovakva dinamika posebno je osjetljiva u malim i otvorenim ekonomijama, kakva je i bosanskohercegovačka. Budući da domaće tržište nema značajniju vlastitu proizvodnju nafte, cijene se gotovo u potpunosti oslanjaju na uvoz. To znači da svaki poremećaj u lancima snabdijevanja, svaki rast cijene sirove nafte ili svaki geopolitički događaj koji utiče na međunarodnu trgovinu, može vrlo brzo izazvati poskupljenja i na lokalnom nivou.
Građani zbog toga često imaju osjećaj da cijene rastu brže nego plate i penzije.
Prema riječima predstavnika naftnog sektora, za sada nema problema sa snabdijevanjem naftom i naftnim derivatima. Distributeri u Republici Srpskoj, kako je istakao Trišić, raspolažu dovoljnim zalihama, a transportni pravci nisu prekinuti. To je važna informacija za tržište jer u trenucima nesigurnosti sama vijest o mogućem prekidu isporuke može izazvati dodatnu nervozu i naglo gomilanje zaliha na terenu.
Ipak, upozorenje ostaje da bi dugotrajniji globalni poremećaji mogli dovesti do problema, posebno ako se geopolitička kriza nastavi do kraja godine.
Posebno osjetljive mogu biti manje kompanije, koje nemaju direktan i stabilan pristup velikim logističkim kanalima ili “ekstremnim tačkama snabdijevanja”, kako je to opisao Trišić. U takvim okolnostima, veći igrači na tržištu obično lakše amortizuju udar, dok manji distributeri češće osjećaju posljedice rasta nabavnih cijena, smanjenih marži i nepredvidivih troškova transporta. To može dodatno uticati na konkurenciju i konačne cijene na pumpama, naročito u manjim sredinama.
Ograničene marže i mjere Vlade RS: koliko pomažu građanima?
Kada je riječ o formiranju maloprodajnih cijena u Republici Srpskoj, na snazi je Uredba Vlade RS o ograničenim maržama. Prema toj uredbi, maksimalna marža na naftne derivate ograničena je na šest feninga po litru u veleprodaji i 25 feninga po litru u maloprodaji. Iako ove mjere ne mogu zaustaviti globalni rast cijena, one ipak djelimično sprečavaju dodatno širenje troškova na krajnjeg kupca.
U praksi to znači da država pokušava zadržati određeni stepen kontrole nad domaćim tržištem i ublažiti udar na potrošače.
Dodatni mehanizam pomoći odnosi se na pravo građana i privrede na povrat od 10 feninga po litru goriva na benzinskim stanicama koje učestvuju u ovom programu. Taj model je uveden kao privremena mjera za ublažavanje posljedica poskupljenja, naročito za one koji svakodnevno troše veće količine goriva.
Ministar trgovine i turizma RS Ned Puhovac naveo je da je tokom prvog mjeseca primjene odluke građanima i privredi vraćeno oko 1,8 miliona KM, dok taj iznos u posljednja dva do tri mjeseca dostiže oko tri miliona KM mjesečno.
Prema zvaničnim podacima, do sada je kroz ovaj sistem korisnicima vraćeno ukupno oko 14 miliona KM. Odluka je u primjeni od 15. aprila i produžava se iz mjeseca u mjesec, a posljednji put je njen rok produžen do 15. oktobra.
Takav model pokazuje da vlasti nastoje reagovati na tržišne šokove, ali i da je prostor za zaštitu potrošača ograničen jer cijene goriva zavise prije svega od međunarodnih okolnosti koje lokalne institucije ne mogu kontrolisati.
Šira slika: gorivo kao signal za ostale cijene
Poskupljenje goriva gotovo nikada ne ostaje samo pitanje rezervoara. Kada raste cijena dizela i benzina, raste i cijena prijevoza robe, pa trgovci, proizvođači i distributeri često moraju korigovati svoje cjenovnike. To znači da se udar na vozače vrlo brzo pretvara u širi talas poskupljenja hrane, građevinskog materijala, potrošačkih proizvoda i usluga. Zbog toga se rast cijena goriva u javnosti posmatra kao jedan od prvih pokazatelja inflatornih pritisaka.
Za domaćinstva s nižim primanjima ovakva situacija postaje posebno teška, jer veći trošak goriva znači manje novca za druge osnovne potrebe. S druge strane, privreda upozorava da visoke cijene energenata smanjuju konkurentnost, povećavaju troškove proizvodnje i otežavaju planiranje poslovanja.
U takvim uslovima, i privremene mjere poput ograničenja marži ili povrata dijela novca mogu biti samo djelimično rješenje, dok je dugoročno stabilizovanje tržišta moguće tek uz smanjenje globalnih napetosti i stabilniji odnos ponude i potražnje.
U narednim danima pažnja će biti usmjerena na to da li će novo povećanje nabavnih cijena zaista dovesti do dodatnog rasta na pumpama. Ako se prognoze ostvare, dizel bi mogao preći psihološku granicu od četiri marke, što bi za mnoge vozače bio znak da se energetska kriza i dalje produbljuje.
Do tada, građani i privreda ostaju između tržišne neizvjesnosti i mjera koje bi trebale barem ublažiti posljedice, ali ne i trajno zaustaviti val poskupljenja.
