Hormuški moreuz pod pritiskom: kako rat i sigurnosni rizici mijenjaju tok svjetske nafte
Saobraćaj kroz Hormuški moreuz, jednu od najvažnijih energetskih arterija na svijetu, tokom vikenda je osjetno opao, a podaci o kretanju brodova pokazuju da je promet pao na tek djelić nivoa zabilježenog prije eskalacije rata između Irana i Sjedinjenih Američkih Država.
Iako bi se na prvi pogled moglo zaključiti da je tržište nafte u potpunom šoku, jutrošnje kretanje cijena pokazalo je nešto složeniju sliku: nafta je pojeftinila, jer su tržišta istovremeno pratila i znakove da se dio izvoza iz Saudijske Arabije ipak uspijeva održati uprkos ozbiljnim logističkim i sigurnosnim problemima.
Prema podacima koje prenosi Reuters, tokom subote i nedjelje kroz moreuz je prošlo svega 12 teretnih brodova koje je moguće pratiti putem standardnih sistema za nadzor plovidbe. To je značajan pad u odnosu na prethodni vikend, kada ih je registrovano 35, a razlika u odnosu na period prije izbijanja rata još je dramatičnija. Prije početka američko-izraelskog sukoba s Iranom 28.
februara, kroz ovaj prolaz je svakodnevno prolazilo oko 125 velikih komercijalnih brodova, uključujući tankere za naftu i ukapljeni prirodni plin, kao i kontejnerske i teretne brodove. Takav pad pokazuje koliko brzo sigurnosni rizici mogu promijeniti tokove globalne trgovine.
Ipak, stručnjaci upozoravaju da podaci o praćenju brodova ne daju potpunu sliku. Dio tankera koji prevoze naftu iz zemalja Bliskog istoka prolazi kroz Hormuz uz isključene transpondere, što znači da njihovo kretanje nije vidljivo u uobičajenim sistemima za praćenje plovila. Zbog toga se stvarni obim prometa može razlikovati od onoga što prikazuju komercijalne baze podataka.
Upravo je zbog toga američki admiral Brad Cooper tokom vikenda izjavio da je količina nafte, ukapljenog prirodnog plina i drugog tereta koja je u posljednje dvije sedmice prošla kroz moreuz bila najveća u posljednjih šest mjeseci. Takve tvrdnje, međutim, teško je nezavisno potvrditi upravo zbog prakse skrivanja identiteta i pozicije tankera.
Saudijska Arabija mijenja pravac izvoza
Posebnu pažnju analitičara privukla je Saudijska Arabija, najveći izvoznik nafte u regiji. Napadi Huta na naftovod East-West, koji saudijsku naftu transportira prema luci Yanbu na Crvenom moru i zaobilazi Hormuz, natjerali su Saudi Aramco da dio izvoza ponovo usmjeri kroz Perzijski zaljev. Takva odluka pokazuje koliko je energetska infrastruktura na Bliskom istoku ranjiva i koliko se logistički planovi brzo moraju prilagođavati novim sigurnosnim prijetnjama.
U praksi, to znači da i kada se traže alternativni putevi, strateški značaj Hormuza ostaje gotovo neizbježan.
Posljedica toga je i promjena u obimu saudijskog izvoza. U septembru je izvoz iz Saudijske Arabije porastao na više od četiri miliona barela dnevno, nakon što je u augustu pao na svega 2,4 miliona barela dnevno, što je bio najniži nivo najmanje od 2013. godine.
Satelitski podaci koje koriste analitičari JPMorgana ukazuju da je samo saudijska nafta transportirana kroz Hormuz u posljednjih šest dana dostizala prosječno 2,9 miliona barela dnevno, dok je u augustu prosjek bio oko 700.000 barela. Ovaj oporavak izvoza djelimično je ublažio strahovanja o nestašicama na tržištu, iako rizik i dalje ostaje visok.
Upravo taj kombinovani efekat – veći saudijski izvoz i nada da bi tokom zasjedanja Generalne skupštine Ujedinjenih nacija moglo doći do diplomatskog pomaka između SAD i Irana – uticao je na jutrošnji pad cijena sirove nafte. Brent je oslabio za nešto više od dva posto, na oko 101,71 dolar po barelu, dok je američki WTI pao na 98,15 dolara, čime je probijen psihološki prag od 100 dolara. To su najniže cijene od 10.
septembra, što pokazuje koliko tržište brzo reaguje na svaki signal smirivanja, ali i koliko je povjerenje krhko.
Diplomatija, geopolitika i nervozno tržište
Na tržištu energije pažljivo se prati i svaki politički signal iz Washingtona i Teherana. Američki predsjednik Donald Trump rekao je da je otvoren za sastanak s iranskim predsjednikom Masoudom Pezeshkianom, koji ove sedmice dolazi u New York na Generalnu skupštinu UN-a. Iako ovakve izjave ne znače nužno i konkretan dogovor, one ipak otvaraju prostor za spekulacije da bi diplomatski kanal mogao ublažiti tenzije.
Za trgovce naftom to je dovoljno da privremeno smanje strah od najgoreg scenarija.
Međutim, tržište ostaje izuzetno osjetljivo na svaki novi razvoj događaja na Bliskom istoku. Hormuz je prije rata bio ruta kojom je prolazila približno petina svjetske trgovine naftom i ukapljenim prirodnim plinom, pa bi bilo kakvo novo pogoršanje sigurnosne situacije moglo veoma brzo izazvati snažan rast cijena energenata.
To bi se potom prelilo na cijene goriva, transport, industrijsku proizvodnju i ukupnu inflaciju u mnogim državama, posebno onima koje su izrazito zavisne od uvoza energije.
Dodatni problem više nije samo količina dostupne nafte, nego i cijena njenog transporta. Zbog poremećaja ruta raste potražnja za tankerima, a troškovi najma brodova dostigli su rekordne nivoe. To znači da čak i kada cijena sirove nafte na berzama pada, konačna cijena goriva za potrošače može ostati visoka zbog skupljeg prevoza i većih premija osiguranja.
U praksi, tržište više ne reaguje samo na ponudu i potražnju za naftom, nego i na čitav lanac logističkih i sigurnosnih rizika koji se gomilaju uz svaki novi incident.
Ovaj razvoj događaja još jednom potvrđuje koliko su svjetska energetska tržišta međusobno povezana sa geopolitičkim krizama. Jedan moreuz, nekoliko napada na infrastrukturu i nekoliko diplomatskih izjava mogu u roku od nekoliko dana promijeniti cijene energenata širom planete. Zbog toga analitičari upozoravaju da kratkotrajni pad cijena ne treba tumačiti kao znak stabilizacije, nego prije kao odraz trenutne ravnoteže između straha i nade.
U pozadini i dalje stoji pitanje: koliko će dugo Hormuz ostati otvoren i koliko će tržišta moći ignorisati rizik da se ta uska i strateški presudna ruta ponovo pretvori u tačku globalnog energetskog pritiska?
