Vrhovni sud FBiH ukinuo presudu u slučaju trostrukog ubistva u Sanskom Mostu: predmet vraćen na ponovno odlučivanje
Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine donio je odluku kojom je ukinuta prvostepena presuda Kantonalnog suda u Bihaću protiv Mehemeda Vukalića, osumnjičenog i ranije osuđenog za trostruko ubistvo u Sanskom Mostu. Time je cijeli predmet ponovo otvoren na pravosudnom nivou, a Kantonalni sud će morati provesti novo ročište i donijeti novu odluku u skladu s uputama višeg suda.
Ovakav ishod dodatno je produbio pažnju javnosti prema jednom od najtežih zločina koji su posljednjih godina potresli Unsko-sanski kanton.
Prema obrazloženju koje je pratio ovaj sudski epilog, Vrhovni sud je ocijenio da nalaz i mišljenje vještačenja koje je iznio odbrambeni tim, a prema kojem optuženi navodno boluje od F22 poremećaja, nema presudan značaj za konačnu pravnu ocjenu događaja. Sud je, naime, stao na stanovište da raspoloživi dokazi i sam tok krivičnopravnog događaja ukazuju na to da su radnje optuženog bile svjesne, kontrolisane i ciljane.
Drugim riječima, Vrhovni sud je smatrao da postoje elementi koji upućuju na postojanje direktnog umišljaja, što je izuzetno važna kvalifikacija u krivičnom pravu, jer upravo ona govori o namjeri i svijesti počinioca pri izvršenju djela.
Odluka Vrhovnog suda ne znači da je predmet okončan, nego upravo suprotno: sada predstoji novo suđenje u kojem će Kantonalni sud u Bihaću morati ponovo sagledati sve činjenice, dokaze i pravne argumente koje su iznijele obje strane. U praksi, ukidanje prvostepene presude obično znači da je viši sud uočio bitne propuste u činjeničnom utvrđivanju, pravnoj kvalifikaciji ili obrazloženju presude.
Zbog toga će novo vijeće morati preciznije obrazložiti svoje zaključke, posebno u dijelu koji se odnosi na psihičko stanje optuženog, njegovu sposobnost rasuđivanja i eventualnu uračunljivost u trenutku izvršenja zločina.
Istovremeno s ukidanjem presude, Vrhovni sud je produžio pritvor Mehemedu Vukaliću do 4. jula, čime je osigurao da optuženi ostane dostupan pravosudnim organima do održavanja novog ročišta. Takva mjera je u ovakvim postupcima očekivana, naročito kada se radi o predmetu koji je izazvao snažan društveni odjek i u kojem postoji izrazito visok interes javnosti.
Sudovi u ovim slučajevima često nastoje balansirati između prava optuženog i potrebe da se zaštiti javna sigurnost, ali i da se omogući nesmetano vođenje postupka.
Podsjetimo, tragedija u Sanskom Mostu dogodila se u augustu 2024. godine u prostorijama Gimnazije, kada je Vukalić, prema navodima optužnice, ubio direktora ustanove Nijaza Halilovića, sekretaricu Nisvetu Kljunić i profesoricu engleskog jezika Gordanu Midžan. Ovaj brutalni čin šokirao je lokalnu zajednicu, obrazovni sistem i širu javnost, jer se zločin dogodio u školskom objektu, prostoru koji bi trebalo da simbolizira sigurnost, obrazovanje i povjerenje.
Upravo zbog toga je slučaj od samog početka izazvao ogromnu emotivnu reakciju građana i otvorio brojna pitanja o bezbjednosti u obrazovnim ustanovama, kontroli oružja i mogućim signalima koji su mogli prethoditi tragediji.
Nakon što je počinio ubistva, Vukalić je, prema dostupnim informacijama, pucao sebi u grudi. Preživio je zahvaljujući brzoj i profesionalnoj intervenciji ljekara u Kliničkom centru u Banjoj Luci, gdje mu je ukazana hitna medicinska pomoć. Ovaj detalj dodatno je komplikuje proces, jer istovremeno otvara i medicinsko-pravna pitanja, posebno u vezi s njegovom sposobnošću da učestvuje u postupku, prati tok suđenja i razumije posljedice svojih radnji.
U ovakvim slučajevima sudovi se često oslanjaju na kombinaciju medicinske dokumentacije, psihijatrijskih vještačenja i svjedočenja kako bi utvrdili stvarno stanje optuženog u vrijeme izvršenja djela.
Optužnica protiv njega je, prema dostupnim navodima, potvrđena u novembru 2025. godine, a teretila ga je i za nezakonito posjedovanje automatske puške – kalašnjikova, oružja kojim je, prema tužilačkim navodima, počinjeno trostruko ubistvo. Taj segment predmeta posebno je značajan jer upućuje na moguće kršenje više zakonskih odredbi, ne samo zbog samog čina ubistva nego i zbog posjedovanja oružja koje je korišteno u izvršenju teškog krivičnog djela.
U krivičnim postupcima ovakve vrste, pitanje porijekla oružja, načina nabavke i eventualnih propusta u nadzoru često postaje jednako važno kao i sam događaj koji je predmet optužbe.
Tokom suđenja, Vukalić je izrazio kajanje zbog počinjenih zločina, što je okolnost koju sudovi mogu uzeti u obzir prilikom odmjeravanja kazne, ali ona sama po sebi ne briše težinu djela niti mijenja činjenično stanje utvrđeno dokazima. U ovakvim predmetima pravosuđe je posebno oprezno, jer mora procijeniti da li je izraženo kajanje iskreno, pravno relevantno i da li ima bilo kakav uticaj na utvrđivanje krivice.
Istovremeno, porodice žrtava i dalje čekaju konačan odgovor sistema na pitanje kako je do ovakve tragedije moglo doći i da li je postojao prostor da se ona spriječi.
Pravni epilog ovog slučaja još uvijek nije završen, a nova odluka Kantonalnog suda u Bihaću biće od izuzetnog značaja ne samo za optuženog, nego i za širu javnost koja s pažnjom prati svaki korak postupka. Ovakvi procesi često imaju šire društvene posljedice, jer otvaraju rasprave o radu institucija, mentalnom zdravlju, sigurnosti u školama i odgovornosti sistema da reaguje na rizične situacije na vrijeme.
Dok se čeka novo ročište i nova presuda, ostaje činjenica da je riječ o jednom od najtežih i najpotresnijih slučajeva u novijoj pravosudnoj praksi u Bosni i Hercegovini.
Za stanovnike Sanskog Mosta, ali i cijele Federacije BiH, ovaj predmet i dalje predstavlja bolan podsjetnik na posljedice nasilja i na važnost dosljednog, temeljitog i zakonitog vođenja krivičnih postupaka. Ukidanje prvostepene presude ne umanjuje težinu tragedije, ali pokazuje da pravosudni sistem nastoji detaljno preispitati sve okolnosti prije nego što donese konačnu odluku.
U narednom periodu, upravo će novo suđenje pokazati hoće li sud potvrditi ranije utvrđene činjenice ili će postupak dobiti drugačiji pravni ishod.
