Izbor novog reisul-uleme pred Islamskom zajednicom: između kontinuiteta, autoriteta i novih izazova
Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini nalazi se pred jednim od najvažnijih institucionalnih trenutaka u posljednjim godinama, jer se bira novi reisul-ulema, osoba koja će u narednom periodu predvoditi više od četiri miliona muslimana u BiH i dijaspori. Ova odluka nije samo pitanje unutrašnje organizacije vjerske zajednice, nego i šire društvene poruke o tome kakav autoritet zajednica želi u vremenu pojačanih političkih napetosti, društvenih podjela i globalne nesigurnosti.
U Bosni i Hercegovini, gdje se vjerski, kulturni i politički identiteti često prepliću, funkcija reisul-uleme ima daleko veći značaj od formalnog vođenja institucije. Novi poglavar Islamske zajednice morat će istovremeno biti duhovni autoritet, organizator, moralni orijentir i glas koji razumije kompleksnost društva u kojem živi. Upravo zato izbor nije tek proceduralno pitanje, nego svojevrsni test zrelosti same zajednice i njenog odnosa prema budućnosti.
Nakon mandata Huseina ef. Kavazovića, koji je obilježio period unutrašnjih reformi, javnih nastupa i angažmana po brojnim osjetljivim pitanjima, očekivanja su izuzetno visoka. Kavazović je, uprkos kritikama da se ponekad previše uključuje u društveno-političke teme, uspio izgraditi imidž reisul-uleme koji ne izbjegava odgovornost kada je potrebno reagovati na govor mržnje, islamofobiju ili pokušaje narušavanja digniteta Bošnjaka.
Posebno je odjeknula njegova inicijativa za potpisivanje deklaracije protiv govora mržnje i podjela, kojom je uspio okupiti različite intelektualne i javne ličnosti oko zajedničke ideje da Bosna i Hercegovina ne smije biti prostor sukoba identiteta.
Ta vrsta javnog djelovanja ostavila je trag i postavila visoku ljestvicu za nasljednika. Novi reisul-ulema neće naslijediti samo kancelariju i administrativni aparat, nego i očekivanja vjernika, javnosti i državnih institucija. U vremenu kada se Evropa sve otvorenije suočava s porastom desnih ideologija, antimigrantskih narativa i islamofobnih poruka, pitanje vodstva Islamske zajednice dobija dodatnu težinu. Zato nije svejedno hoće li Sabor Islamske zajednice izabrati kontinuitet, reformsku energiju ili drugačiji stil vođenja.
Tri kandidata, tri različita pristupa vođenju zajednice
Za funkciju reisul-uleme potvrđene su kandidature trojice istaknutih ljudi iz redova Islamske zajednice: muftije mostarskog dr. Salem ef. Dedovića, muftije sarajevskog prof. dr. Nedžada ef. Grabusa i direktora Uprave za vjerske poslove hafiza Mensura ef. Malkića. Iako svi ispunjavaju formalne uvjete, među njima postoje jasne razlike u iskustvu, javnom profilu, načinu komunikacije i viziji djelovanja.
Salem ef. Dedović posljednjih godina se isticao kao jedan od najglasnijih zagovornika zaštite vakufske imovine, posebno u Hercegovini, gdje su pitanja imovinsko-pravnih odnosa često opterećena dugotrajnim sporovima i nejasnim rješenjima. Njegov nastup mnogi vide kao čvrst, dosljedan i usmjeren na konkretne probleme zajednice na terenu. U vremenu kada se od vjerskih lidera traži da ne budu samo simboli, nego i zaštitnici interesa svojih vjernika, takav profil može biti prednost.
Nasuprot tome, Nedžad ef. Grabus uživa reputaciju čovjeka koji zna razgovarati s različitim akterima i koji u javnosti ostavlja dojam diplomate. Njegovo dugogodišnje iskustvo iz muftijstva u Ljubljani i kasnije djelovanje u Sarajevu daju mu širinu koju mnogi smatraju važnom za vođenje zajednice u regionalnom i evropskom kontekstu.
U vremenu kada Islamska zajednica mora komunicirati i s državnim institucijama, i s međunarodnim partnerima, i s dijasporom, upravo takav profil može biti presudan.
Treći kandidat, hafiz Mensur ef. Malkić, dolazi s imidžem čovjeka koji je svoj rad uglavnom gradio daleko od reflektora. Njegovo djelovanje vezano je prije svega za vjerski i organizacijski rad, a manje za javne polemike i medijske nastupe. Za dio članova Sabora upravo je ta osobina važna, jer se u Malkiću može vidjeti kandidat koji ne traži pažnju, nego stabilnost, tišinu i urednost u vođenju institucije.
U društvu koje je previše opterećeno konfliktom, i takav pristup ima svoju vrijednost.
Šta znači „moralni autoritet“ u savremenom trenutku?
Jedno od ključnih pitanja u cijelom procesu jeste šta danas zapravo znači biti moralni autoritet. Prema riječima brojnih sagovornika iz Islamske zajednice, novi reisul-ulema ne smije biti samo ugledna osoba s titulom, nego neko ko može inspirisati povjerenje u svakoj džamiji, svakom džematu i svakoj dijaspornoj zajednici. To uključuje sposobnost da se govori jasno kada su ugrožena prava vjernika, ali i dovoljno mudro da se sačuva dostojanstvo institucije.
Profesor Ahmet Alibašić s Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu ukazao je da će uspješan reisul-ulema biti onaj koji zna mobilizirati ljude i resurse Islamske zajednice od Australije do Sjedinjenih Američkih Država, te ih usmjeriti ka općem interesu. To je posebno važno jer je Islamska zajednica rasprostranjena širom svijeta, pa budući poglavar ne upravlja samo lokalnom vjerskom scenom, nego i složenom mrežom džemata, vakufa, obrazovnih institucija i humanitarnog djelovanja.
U tom smislu, izbor novog reisul-uleme ima i simboličku i praktičnu dimenziju. S jedne strane, zajednica bira osobu koja će predstavljati njeno lice u javnosti, a s druge strane čovjeka koji mora razumjeti svakodnevne potrebe imama, džemata, vakufskih ustanova i vjernika. To uključuje i sposobnost upravljanja odnosom prema državi, jer je pitanje institucionalnog statusa Islamske zajednice i dalje otvoreno u više segmenata.
Odnos države i Islamske zajednice ostaje važno pitanje
Jedna od tema koja već godinama opterećuje odnose između Islamske zajednice i institucija države Bosne i Hercegovine jeste ugovor između države i Islamske zajednice, koji još nije dobio konačan epilog. Taj dokument bi trebao preciznije urediti status i prava najbrojnije vjerske zajednice u zemlji, ali je politička blokada u institucijama vlasti usporila njegovo usvajanje.
To pokazuje koliko je i dalje osjetljivo pitanje vjerskih sloboda, institucionalne ravnopravnosti i pravnog priznanja specifičnih potreba muslimana u Bosni i Hercegovini.
U toj raspravi često se otvara i pitanje šta država treba, a šta ne treba da uređuje kada je riječ o vjerskom životu. Kako ističu pojedini stručnjaci, Islamska zajednica ne traži privilegije, nego uslove za normalno funkcioniranje: od prava na vjersku praksu, vremena za džumu, do zaštite dostojanstva vjernika i poštovanja određenih običaja i odijevanja.
Ove teme nisu trivijalne, jer pokazuju koliko je važno da budući reisul-ulema zna razgovarati i s politikom, ali bez gubitka vjerskog kredibiliteta.
U vremenu kada se Bosna i Hercegovina približava Evropskoj uniji, ali istovremeno svjedoči rastu populizma, nacionalnih tenzija i islamofobnih narativa, izbor novog vođe Islamske zajednice nosi i širu poruku. Hoće li to biti osoba koja će nastaviti put institucionalne stabilnosti, ili lider koji će ponuditi novu energiju i drugačiji stil obraćanja javnosti, pitanje je na koje će odgovor dati Sabor Islamske zajednice.
Ono što je sigurno jeste da budući reisul-ulema neće biti izabran samo zbog biografije, nego zbog povjerenja da može nositi teret vremena koje je pred zajednicom.
Bez obzira na to ko bude izabran, pred novim poglavarom stoje izazovi koji nadilaze svakodnevnu administraciju. Potrebno je čuvati jedinstvo zajednice, jačati povjerenje među vjernicima, graditi odnose s državom i međunarodnim partnerima, te istovremeno ostati dosljedan vrijednostima vjere.
Upravo zato će ovaj izbor biti pažljivo praćen ne samo unutar Islamske zajednice, nego i u cijelom društvu, jer se od novog reisul-uleme očekuje da bude i čuvar tradicije i glas savremenog vremena.
