Reisul-ulemina podrška porodici Mandžuka: sedam kćerki, mnogo brige, još više radosti
U vremenu kada se sve češće govori o odlasku mladih, padu nataliteta i izazovima savremenog roditeljstva, jedna posjeta iz Žepča podsjetila je koliko su porodica, djeca i međusobna podrška i dalje temelj društva. Voditeljica Odjela za brak i porodicu Uprave za vjerske poslove Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, dr.
Safija Malkić, posjetila je porodicu Aldina i Belkise Mandžuka iz Džemata Biljevina, u okviru Medžlisa Islamske zajednice Žepče, povodom rođenja njihovog sedmog djeteta, djevojčice Dalile.
Ovaj susret nije bio samo protokolarna čestitka, nego i snažna poruka o važnosti porodica koje se odlučuju na više djece, kao i o ulozi institucija koje takve porodice ne zaboravljaju. Porodici je uručen poklon reisul-uleme Husein-ef. Kavazovića, što je u islamskoj zajednici postalo prepoznatljiv znak pažnje prema majkama i očevima koji odgajaju više djece, uz naglasak da se takvi potezi trebaju društveno više cijeniti i podržavati.
Posjeti su prisustvovali i Amela Brdar, stručna saradnica u Uredu za društvenu brigu Rijaseta, Džafer-ef. Gračić, glavni imam MIZ Žepče, Munevera Ridžal, koordinatorica Odjela za brak i porodicu MIZ Žepče, mr. Adnana Deari, koordinatorica Odjela za brak i porodicu Muftijstva zeničkog, te Hasib-ef. Efendić, imam Džemata Biljevina.
Njihovo prisustvo pokazalo je da ova priča nije važna samo jednoj porodici, nego i širem vjerskom i društvenom okviru koji nastoji afirmirati porodicu kao mjesto ljubavi, odgoja i stabilnosti.
Poruka podrške roditeljima koji odgajaju više djece
Dr. Malkić je porodici prenijela selame reisul-uleme i uputila iskrene dove da ih Allah, dž.š., pomogne da svojih sedam djevojčica lijepo odgoje, odškoluju i izvedu na pravi put. Tom prilikom izrazila je i zadovoljstvo što je porodicu Mandžuka ponovo posjetila, jer je prije tri godine prisustvovala njihovoj porodičnoj radosti povodom rođenja šeste djevojčice Sare.
Takav kontinuitet posjeta dodatno naglašava koliko je ova porodica prepoznata kao primjer topline, međusobnog poštovanja i roditeljske posvećenosti.
Tokom obraćanja, dr. Malkić je podsjetila na vrijednost odgoja u islamskoj tradiciji, ističući da roditelji koji s ljubavlju odgajaju kćerke imaju veliku nagradu kod Milostivog. U vremenu kada su mnoge društvene vrijednosti poljuljane, lijep odgoj ostaje najveće bogatstvo koje roditelj može ostaviti svojoj djeci. Upravo je na tom principu izgradila i svoju poruku porodici Mandžuka, naglašavajući da su njihova djeca najveći dar, ali i najveća odgovornost.
U svom govoru podsjetila je i na hadise Poslanika, a.s., koji posebno ističu vrijednost odgoja kćeri i brigu o njima. Kako je kazala, onaj ko odgoji tri kćerke, postupa prema njima lijepo i posveti im pažnju, zaslužuje posebno mjesto kod Allaha. U tom duhu, rođenje sedme kćerke u porodici Mandžuka nije predstavljeno kao teret, nego kao još jedna prilika za dobročinstvo, sabur i duhovni rast cijele porodice.
Mekteb kao mjesto rasta i zajedništva
Jedan od detalja koji je posebno privukao pažnju jeste činjenica da djevojčice redovno pohađaju mektepsku pouku u Džematu Biljevina. Prema riječima imama Hasib-ef. Efendića, najstarija Edina već je poznata kao ponos mekteba zbog svojih dobrih rezultata, dok se i ostale sestre, Irma, Aiša, Fatima i Šejla, ubrajaju među najredovnije i najuspješnije polaznice. Takva posvećenost vjerskoj pouci pokazuje da porodica ne ulaže samo u brojnost, nego i u kvalitet odgoja.
Mekteb u ovakvim sredinama ima daleko širu ulogu od samog učenja harfova i osnovnih vjerskih propisa. On je mjesto gdje djeca stiču osjećaj pripadnosti, razvijaju samopouzdanje i uče vrijednosti zajednice. U slučaju porodice Mandžuka, mektepska nastava očigledno predstavlja važnu tačku oslonca, jer se kroz nju jača i porodična i džematska povezanost. To je posebno značajno u manjim sredinama, gdje je zajedništvo često najbolji odgovor na društvene izazove.
Prisustvo više predstavnika Islamske zajednice tokom posjete dodatno je potvrdilo da se o ovoj porodici govori kao o pozitivnom primjeru, a ne kao o izuzetku koji prolazi neopaženo. U društvu u kojem su vijesti često opterećene političkim tenzijama, ekonomskim problemima i lošim statistikama, priča o jednoj skromnoj porodici iz Biljevine nosi sasvim drugačiju simboliku: djeca kao radost, a ne kao prepreka.
Poklon reisul-uleme kao znak pažnje i poštovanja
Poklon reisul-uleme Husein-ef. Kavazovića dodjeljuje se porodicama koje su dobile peto, šesto ili više djece, u skladu s pravilima koja zavise od područja u kojem porodica živi. Za porodice na području entiteta RS priznanje se odnosi na peto, šesto ili više djece, dok se za porodice u Federaciji BiH odnosi na šesto, sedmo ili više djece.
Na taj način Islamska zajednica šalje jasnu poruku da prepoznaje roditeljski trud i želi ga osnažiti.
Ovakve inicijative imaju i širi društveni značaj. One podsjećaju da natalitet nije samo pitanje brojki, nego i pitanje osjećaja sigurnosti, podrške i društvenog priznanja. Kada porodica osjeti da njen trud nije nevidljiv, lakše može podnijeti svakodnevne izazove. Zato ovakve posjete nisu samo simbolične; one imaju i snažan moralni i psihološki efekat na roditelje koji često balansiraju između ekonomske stvarnosti i želje da djeci pruže najbolje moguće djetinjstvo.
Aktivnost je realizirana u okviru projekta podrške porodici i promocije nataliteta koji vodi Odjel za brak i porodicu, a finansira se iz Fonda Bejtul-mal. Time je još jednom potvrđeno da institucionalna briga o porodici nije slučajna niti sporadična, već dio dugoročnog pristupa kojim se nastoji jačati porodica kao osnovna ćelija društva. U ime Ureda za društvenu brigu, poklon-pakete je uručila stručna saradnica Amela Brdar.
Zašto ovakve priče imaju posebnu težinu
U savremenom javnom prostoru, gdje dominiraju teme političkih sukoba, skandala i neizvjesnosti, priče poput ove vraćaju fokus na ono što je trajno i vrijedno. Roditelji koji odgajaju više djece često nose ogroman teret odgovornosti, ali istovremeno stvaraju atmosferu u kojoj djeca odrastaju uz međusobnu podršku, navikavaju se na dijeljenje i uče solidarnosti. To su vrijednosti koje nijedna škola ne može potpuno nadomjestiti bez snažnog porodičnog temelja.
Priča o porodici Mandžuka zato nadilazi lokalni karakter i postaje primjer koji može poslužiti kao inspiracija i drugim sredinama. Ona pokazuje da su vjera, porodica i zajednica i dalje duboko povezane, te da se kroz male, ali iskrene geste može graditi povjerenje i podsticati društvena odgovornost. U tom smislu, rođenje Dalile nije samo sretna vijest za jednu kuću u Biljevini, nego i podsjetnik da su djeca najveća nada svakog društva.
Ovakvi trenuci ostavljaju trag i zato što se ne svode samo na čestitku, već na potvrdu da je roditeljski trud prepoznat, cijenjen i podržan. U zemlji u kojoj mnoge porodice žive skromno i nose brojna odricanja, svaka ovakva gesta ima posebnu vrijednost. Ona pokazuje da se o porodicama ne govori samo u teoriji, nego da im se konkretno izlazi ususret, makar i simboličnim poklonom, toplom riječju i dovom.
