Anel Ahmedhodžić ponovo otvorio vrata reprezentaciji BiH: želja postoji, ali prepreke i dalje stoje
Priča o mogućem povratku Anela Ahmedhodžića u fudbalsku reprezentaciju Bosne i Hercegovine ponovo je postala jedna od najzanimljivijih tema među navijačima i sportskim javnostima u našoj zemlji.
Nakon dužeg perioda u kojem ga nije bilo na spisku Zmajeva, štoper Feyenoorda je u razgovoru za nizozemske medije potvrdio ono što se dugo nagađalo – ima želju da ponovo obuče dres Bosne i Hercegovine, ali istovremeno priznaje da je situacija daleko od jednostavne i da ne zavisi samo od njega.
Ahmedhodžić je posljednji put za reprezentaciju nastupio prije više od dvije godine, u prijateljskoj utakmici protiv Italije, a od tada se njegovo ime povremeno pojavljivalo u javnosti, najčešće kroz pitanja o mogućem povratku. Iako je godinama slovio za jednog od najvažnijih defanzivaca koje BiH ima, njegovo odsustvo iz nacionalnog tima otvorilo je brojna pitanja o odnosima unutar selekcije, Saveza i samog igrača.
Zbog toga svaka njegova izjava o reprezentaciji izaziva posebnu pažnju.
U intervjuu za nizozemski Rijnmond, Ahmedhodžić nije bježao od teme. Naprotiv, govorio je otvoreno i bez uvijanja. „Volio bih se vratiti i ponovo biti dio reprezentacije, ali je situacija veoma komplikovana. Ne zavisi od mene hoću li ponovo biti dio reprezentacije, tako da o tome sada ne mogu reći ništa novo“, poručio je 27-godišnji fudbaler.
Ova rečenica je mnogima djelovala kao signal da njegova vrata nisu zatvorena, ali i da je put do ponovnog poziva i dalje neizvjestan.
Njegove riječi dolaze u trenutku kada se u bh. javnosti već neko vrijeme vodi rasprava o tome da li bi reprezentacija trebala ponovo otvoriti prostor za igrače s kojima je ranije došlo do nesuglasica, ukoliko postoji obostrana volja za saradnju. S jedne strane stoje sportski argumenti, jer je riječ o kvalitetnom i iskusnom defanzivcu koji nastupa u ozbiljnom evropskom klubu.
S druge strane, postoje i vanterenski odnosi, koji u modernom fudbalu često imaju jednako veliku težinu kao forma i statistika.
Podsjetimo, selektor Sergej Barbarez je u više navrata govorio da su razgovori s Ahmedhodžićem postojali, a njegov slučaj je povremeno bio tema i na konferencijama za medije. Ipak, iz vrha Nogometnog/Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine stizale su poruke da povratak nije izgledan bez rješavanja svih prethodnih nesuglasica.
Krajem prošle godine i Emir Spahić je jasno naglasio da je ta priča tada bila završena, ističući da se situacija neće mijenjati dok je trenutna struktura Saveza na snazi. Takav stav pokazao je da problem nije bio isključivo sportske prirode.
Upravo zato je Ahmedhodžićevo novo javno istupanje važno. Ono ne znači automatski da će doći do povratka, ali pokazuje da postoji određena spremnost s njegove strane da se ponovo pronađe zajednički jezik. U fudbalu se često događa da se odnosi poprave kada se emocije stišaju, a rezultati i potrebe ekipe postave ispred ranijih nesporazuma.
Međutim, u ovakvim slučajevima ključna je i volja svih uključenih strana, kao i spremnost da se neke stvari ostave iza sebe.
Ahmedhodžić je u istom razgovoru otkrio i da je pratio nastupe Zmajeva na velikom takmičenju, naglasivši da je želio biti dio tog putovanja. „Da li je bilo teško gledati? Pa, i da i ne. Želio sam biti tamo, ali kao što sam rekao situacija je komplikovana. Pratio sam utakmice i bilo je odlično vidjeti kako igraju.
Vidjelo se da je to ekipa koju je teško pobijediti i koja je itekako kvalitetna“, rekao je stoper Feyenoorda. Ovim riječima je priznao i određenu emotivnu povezanost s reprezentacijom, što dodatno daje težinu cijeloj priči.
Zašto je Ahmedhodžić važan za Zmajeve
Kada se govori o potencijalnom povratku bilo kojeg igrača, a posebno defanzivca njegovog profila, treba imati u vidu i širi sportski kontekst. Ahmedhodžić je bio jedan od rijetkih bh. stopera koji je godinama nastupao na visokom nivou u evropskom klupskom fudbalu, što ga je činilo prirodnim kandidatom za lidera posljednje linije. Njegova visina, duel igra, pregled i iskustvo iz jakih liga predstavljaju kvalitet koji se u reprezentaciji teško nadomješta.
Za reprezentaciju Bosne i Hercegovine, koja je u proteklom periodu prolazila kroz smjene generacija i tražila novu ravnotežu, svaki kvalitetan i provjeren igrač može biti od ogromne vrijednosti. Posebno u fazi kada se gradi stabilnija struktura i kada se nastoji vratiti osjećaj takmičarskog kontinuiteta. Zbog toga nije iznenađenje što dio javnosti i dalje smatra da bi se, ukoliko postoje uslovi, sve trebalo pokušati kako bi Ahmedhodžić opet bio dio tima.
Međutim, fudbal na reprezentativnom nivou nije samo pitanje talenta. Odnos prema svlačionici, disciplini, hijerarhiji i zajedničkom cilju često odlučuje o tome ko će biti dio ekipe, a ko ne. Upravo tu se nalazi srž cijele priče oko Anela Ahmedhodžića. Njegov povratak ne zavisi samo od njegove forme, već i od toga da li će se pronaći model saradnje koji bi bio prihvatljiv za sve strane.
U suprotnom, i najbolja namjera može ostati samo na nivou javne želje.
Navijači su, naravno, podijeljeni. Dok jedni smatraju da reprezentacija ne smije sebi dozvoliti luksuz da ignoriše igrača takvog kvaliteta, drugi podsjećaju da je povjerenje temelj svakog zajedničkog projekta i da ono mora biti obnovljeno prije bilo kakvog povratka. Ovakve reakcije pokazuju koliko je reprezentacija Bosne i Hercegovine emotivna tema, ali i koliko se od svakog igrača s ovim dresom očekuje više od same sportske izvedbe.
U ovom trenutku ostaje da se vidi hoće li Ahmedhodžićeva otvorenost prema povratku potaknuti nove razgovore ili će sve ostati na nivou javne poruke bez konkretnih koraka. Sigurno je samo to da je tema ponovo aktuelna i da će svaki naredni spisak, svaki komentar iz Saveza i svaki novi intervju biti pažljivo analizirani.
Anel Ahmedhodžić i dalje ostaje fudbaler koji bi, u sportskom smislu, mogao biti značajno pojačanje za Zmajeve, ali je jasno da se do konačnog odgovora mora proći kroz mnogo više od obične želje.
Do tada, njegovo priznanje da želi povratak ostaje kao važan signal – ne kao završetak priče, nego kao podsjetnik da u reprezentativnom fudbalu nekada jedna iskrena rečenica može ponovo otvoriti raspravu koja je već bila zatvorena. A u slučaju Bosne i Hercegovine, gdje emocije, očekivanja i sportski interesi često idu ruku pod ruku, takve priče gotovo nikada ne prolaze nezapaženo.
