FSBiH ponovo pod lupom javnosti zbog blagih kazni za navijačke ispade i drastičnijeg kažnjavanja drugih klubova
Odluke Disciplinske komisije Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine ponovo su izazvale burne reakcije u sportskoj javnosti, jer su pokazale izrazito neujednačen pristup kažnjavanju klubova za prekršaje na tribinama i oko terena. Posebnu pažnju izazvala je činjenica da je FK Borac kažnjen relativno blagom novčanom kaznom nakon što su njegovi navijači ponovo veličali osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića, iako je riječ o ponovljenom prekršaju zbog kojeg se očekivala strožija reakcija saveza.
Na utakmici 4. kola Premijer lige BiH protiv Radnika u Bijeljini, navijačka grupa Borca, poznata kao Lešinari, ponovo je skandirala i isticala poruke kojima se veliča Mladić. Umjesto jasnog i odlučnog disciplinovanja ovakvog ponašanja, Disciplinska komisija FSBiH izrekla je kaznu od svega 3.000 KM, uz dodatnu mjeru zabrane jednog gostovanja.
Ta zabrana je, prema dostupnim informacijama, već odrađena na prethodnom prvenstvenom susretu protiv Sarajeva na Koševu, pa Borac u praktičnom smislu nije osjetio ništa osim finansijskog udara koji se u domaćem fudbalu često ocjenjuje kao simboličan.
Ovakav epilog posebno je sporan zbog činjenice da je Borac već ranije bio sankcionisan zbog sličnog ponašanja svojih navijača. U prvom kolu protiv Veleža, isti klub je kažnjen sa 5.000 KM i jednom utakmicom bez prisustva publike na cijelom stadionu. To znači da je riječ o ponovljenom disciplinskom prekršaju, a u sportskim pravilnicima i uobičajenoj praksi ponavljanje istih ili sličnih incidenata obično vodi ka oštrijim, a ne blažim kaznama.
Upravo zato je mnogima zasmetalo što je nova sankcija bila niža od prethodne, iako je incident ponovljen.
Takva odluka otvara pitanje dosljednosti FSBiH i povjerenja javnosti u način na koji se donose disciplinske mjere. U fudbalu, gdje disciplina, sigurnost i poštovanje osnovnih društvenih normi treba da budu temelj organizacije takmičenja, svako tolerisanje govora mržnje ili veličanja ratnih zločinaca šalje veoma lošu poruku.
Nije sporno samo to što je kazna finansijski mala, nego i to što se stiče utisak da se ozbiljni incidenti tretiraju kao tehnički propusti, a ne kao ponašanje koje direktno narušava integritet takmičenja i društvenu odgovornost sporta.
Dok je prema Borcu izrečena relativno blaga sankcija, FSBiH je, s druge strane, bio znatno stroži prema drugim klubovima. FK Sarajevo je zbog brojnih prekršaja na utakmici protiv Zrinjskog kažnjen ukupno sa 8.000 KM. U obrazloženju su navedeni pirotehnika, upotreba drona, lasera i drugih svjetlosnih efekata, kao i rasizam, diskriminacija, vrijeđanje i klevetanje.
Ova kazna pokazuje da savez itekako ima mogućnost da izrekne ozbiljnije sankcije kada procijeni da su prekršaji brojni i teško dokazujući, pa je zbog toga dodatno pojačano nezadovoljstvo navijača i dijela sportske javnosti zbog različitog tretmana sličnih ili čak težih slučajeva.
Ni Zrinjski nije prošao bez sankcija. Klub iz Mostara ukupno je kažnjen sa 7.000 KM za dvije utakmice. Za duel protiv Željezničara na stadionu Pod Bijelim brijegom izrečena je kazna od 5.000 KM, dok je za gostovanje kod Sarajeva dodato još 2.000 KM. Time se pokazuje da Disciplinska komisija ipak vodi računa o nizu prekršaja sa tribina i oko terena, ali i da kriteriji nisu uvijek jednako strogi prema svima.
Javnost zato često ostaje s pitanjem da li se u FSBiH kazne izriču dosljedno ili zavise od težine incidenta, medijskog pritiska i reputacije pojedinih klubova.
Na listi kažnjenih našli su se i FK Željezničar te NK Široki Brijeg. Željezničar će u kasu FSBiH morati uplatiti ukupno 6.000 KM, i to zbog pirotehnike protiv Širokog Brijega u iznosu od 4.000 KM, te dodatnih 2.000 KM zbog istog prekršaja na susretu protiv Zrinjskog.
Takve kazne, iako značajne za klupske budžete, u praksi se često ponavljaju iz kola u kolo, što ukazuje na to da problem nije samo u disciplinskim mjerama, nego i u nedostatku sistemskih rješenja koja bi spriječila stalno ponavljanje istih incidenata.
Široki Brijeg je kažnjen sa 6.000 KM, od čega se 5.000 KM odnosi na upotrebu pirotehničkih sredstava, a 1.000 KM na bacanje predmeta u ograđeni dio terena u duelu sa Radnikom. Takvi incidenti nisu samo finansijski problem za klubove, nego i sigurnosni rizik za igrače, sudije i sve prisutne na stadionu.
Iako se kazne najčešće doživljavaju kao administrativna obaveza, one bi trebalo da budu dio šire strategije prevencije nasilja i neprimjerenog ponašanja na sportskim događajima.
Kažnjen je i FK Velež, kojem je zbog upotrebe pirotehnike protiv Sloge iz Doboja izrečena sankcija od 2.500 KM. Iako je riječ o manjem iznosu u odnosu na neke druge slučajeve, i ovaj primjer potvrđuje da domaći fudbal i dalje ima ozbiljan problem sa navijačkim ponašanjem, posebno na tribinama gdje pirotehnika, uvrede i političke ili nacionalističke poruke često zasjene samu igru.
U takvom ambijentu, kazne same po sebi ne mogu riješiti problem, ali mogu poslati jasnu poruku da se određene granice ne smiju prelaziti.
U cijeloj priči najviše zabrinjava osjećaj selektivne pravde. Kada se za veličanje ratnog zločinca izrekne kazna od samo 3.000 KM, a za pirotehniku, dronove, lasere i druge prekršaje klubovi plaćaju višestruko veće iznose, mnogi zaključuju da sistem ne vrednuje sve prekršaje jednako. Veličanje ratnih zločinaca nije samo pitanje sportskog disciplina, nego i pitanje osnovnih civilizacijskih normi, međunacionalnih odnosa i društvene odgovornosti.
Zato se od FSBiH očekuje da ubuduće zauzme mnogo odlučniji stav, jer će u suprotnom svaka nova kazna biti dočekana s nepovjerenjem i kritikama.
Na kraju, ovaj slučaj ponovo otvara širu raspravu o tome kako fudbalske institucije u Bosni i Hercegovini upravljaju disciplinskim postupcima i da li se dovoljno ozbiljno pristupa problemima koji prevazilaze samu igru. Ako fudbal treba biti prostor zajedništva, takmičenja i sportskog nadmetanja, onda u njemu ne smije biti mjesta za poruke mržnje, glorifikaciju osuđenih zločinaca i ponašanje koje prijeti sigurnosti ljudi na stadionima.
Upravo zato bi FSBiH morao uspostaviti jasniji, strožiji i dosljedniji sistem kažnjavanja, kako bi se izbjegao utisak da su neki klubovi za iste ili slične prekršaje kažnjeni simbolično, dok drugi plaćaju znatno veću cijenu.
