Oglasi - Advertisement

Minimalna plaća u Federaciji BiH ponovo u središtu pregovora: sindikati traže veća primanja, poslodavci i Vlada oprezni

Pitanje minimalne plaće u Federaciji Bosne i Hercegovine ponovo je otvorilo jednu od najvažnijih rasprava na domaćoj socijalno-ekonomskoj sceni. Savez samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine izašao je s prijedlogom novog modela obračuna prema kojem bi najniža plaća za radnike s osnovnom školom iznosila 1.500 KM, dok bi za radnike s visokom stručnom spremom minimalna plaća bila 1.900 KM. Iako sindikat tvrdi da je riječ o modelu koji bi bolje pratio stvarne troškove života i vrijednost rada, prijedlog je naišao na odbijanje i u Vladi Federacije BiH i među poslodavcima, koji upozoravaju da bi ovako naglo povećanje moglo stvoriti dodatni pritisak na privredu.

Sadržaj se nastavlja nakon oglasa

Rok za usklađivanje minimalne plaće približava se početku nove godine, ali je cijeli proces dodatno usporen političkom neizvjesnošću nakon odlaska aktuelne Vlade i pitanja kada će biti formirana nova izvršna vlast. U praksi to znači da pregovori o jednoj od najosjetljivijih tema za radnike, poslodavce i budžet ulaze u period neizvjesnosti. U mnogim sličnim situacijama u BiH upravo su institucionalni vakuum i kašnjenje u donošenju odluka doveli do toga da se ključne ekonomske reforme odgađaju ili svedu na privremena rješenja, a sada se takav scenarij ponovo nazire.

Šta traži sindikat i zašto smatra da je model nužan

Prema prijedlogu sindikata, buduće redovno usklađivanje minimalne plaće trebalo bi biti vezano uz rast prosječne plaće, a ne ostavljeno ad hoc političkim dogovorima. Sindikat smatra da se visina minimalne plaće mora vezivati i za stupanj obrazovanja radnika, jer kvalifikacije, odgovornost i složenost poslova ne mogu biti jednako vrednovane. Takav pristup, tvrde sindikalni predstavnici, trebao bi spriječiti situaciju u kojoj plata za najveći broj radnika ne prati ni osnovni rast troškova života.

Predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH Samir Kurtović upozorio je da bi izostanak dogovora mogao dovesti do novih protesta. Njegova poruka da će sindikat organizirati okupljanja pred Vladom Federacije BiH i Udrugom poslodavaca ako pregovori propadnu pokazuje da je strpljenje radnika pri kraju. Sindikat poručuje da radnici više ne mogu čekati beskonačno, posebno u uslovima kada cijene hrane, stanovanja, prevoza i osnovnih komunalnih usluga rastu brže od primanja.

Na posljednjem sastanku Ekonomsko-socijalnog vijeća nije postignut dogovor, što dodatno potvrđuje koliko su stavovi udaljeni. Sindikat upozorava da Vlada predlaže povećanje plaća od svega 3,5 posto, dok je u međuvremenu potrošačka košarica poskupjela za devet posto. Upravo taj nesrazmjer, prema sindikalnom tumačenju, pokazuje da nominalno povećanje koje ne prati realne troškove života ne znači i stvarno poboljšanje standarda. U takvim okolnostima, i najmanje poskupljenje hrane ili režija brzo poništi učinak bilo kakvog skromnog rasta plaće.

Sindikalni podaci dodatno komplikuju sliku. Prema njima, samo 4,46 posto poslodavaca isplatilo je radnicima neoporezivu pomoć od 300 KM, iako su doprinosi na teret poslodavaca u Federaciji BiH smanjeni za pet posto. To je, po ocjeni sindikata, pokazatelj da dio poslodavaca i dalje ne dijeli dobit sa zaposlenima ni u situaciji kada su dobili određena fiskalna rasterećenja. Za radnike je takav odnos još jedan dokaz da povećanje plaća ne može zavisiti isključivo od dobre volje pojedinih poslodavaca, nego od sistemskog rješenja koje će biti jednako za sve.

Stav Vlade i poslodavaca: oprez zbog ekonomskih posljedica

Federalni ministar trgovine Amir Hasičević poručio je da se pitanje minimalne plaće, prema stavu Vlade, mora rješavati kroz usklađivanje, a ne kroz iznose koje predlaže sindikat. Prema njegovom mišljenju, realnije je očekivati model koji će pratiti ekonomske pokazatelje i biti prihvatljiviji za privredu, nego naglo podizanje minimalca na 1.500 ili 1.900 KM. Ovakav stav pokazuje da Vlada nastoji zadržati ravnotežu između socijalnih zahtjeva i mogućnosti tržišta, ali i da se boji lančanog efekta koji bi mogao zahvatiti cijelu ekonomiju, od malih preduzeća do velikih sistema.

Poslodavci, s druge strane, upozoravaju da bi prebrzo i preveliko povećanje minimalne plaće moglo dovesti do rasta troškova poslovanja, smanjenja konkurentnosti i mogućeg otpuštanja radnika. U privredi koja se već suočava s nizom problema, od nedostatka radne snage do visokih operativnih troškova, svaki novi finansijski udar izaziva oprez. Zato poslodavci insistiraju da se prvo napravi širi reformski okvir, a tek potom govori o drastičnijem povećanju minimalne plaće.

Ekonomist i zastupnik u Parlamentu FBiH Admir Čavalić smatra da je nužno nastaviti reformu poreznog sistema, uključujući smanjenje ukupne stope doprinosa sa 36 na 31 posto. On ukazuje da fokus ne bi trebao biti samo na minimalnoj plaći, nego na cjelokupnom okviru u kojem se plaće obračunavaju i oporezuju. Prema njegovoj ocjeni, realnije je da se problem rješava tek naredne godine, kada se otvore pitanja smanjenja doprinosa, reforme tržišta rada i primjene modela internetske fiskalizacije, koji bi trebao doprinijeti većoj transparentnosti ekonomskih tokova.

Ekonomisti upozoravaju na inflaciju, pad proizvodnje i novu neizvjesnost

U raspravi o minimalnoj plaći važnu ulogu imaju i makroekonomski pokazatelji, a oni trenutno ne idu u prilog optimizmu. Profesor ekonomskih nauka Željko Rička upozorio je da visoka inflacija i pad industrijske proizvodnje dodatno otežavaju mogućnost značajnijeg povećanja primanja radnika. Kako je rekao, cijene rastu pod utjecajem vanjskih faktora na koje domaća ekonomija nema puni utjecaj, ali i zbog unutrašnjih slabosti koje se ogledaju u padu industrijske aktivnosti. Po njegovom mišljenju, nije realno očekivati bolja primanja ako istovremeno industrija stagnira ili pada.

S druge strane, profesor ekonomskih nauka Edin Glogić upozorava da povećanje plaća ne smije ugroziti gospodarsku aktivnost. Njegova poruka je da niska primanja nisu prihvatljiva, ali da ni urušavanje privrede ne može biti rješenje, jer je upravo gospodarstvo temelj funkcioniranja države. Ako ekonomska aktivnost ne bude na odgovarajućem nivou, dugoročno će, kako ističe, svi biti u problemu – i radnici, i poslodavci, i budžet. Zato Glogić smatra da je reforma prioritet i da bez nje svako povećanje plaća može ostati samo kratkoročna mjera bez trajnog efekta.

Ono što dodatno zabrinjava jeste činjenica da se paralelno s pregovorima o plaćama najavljuju i povećanja cijena električne energije i plina. Takva poskupljenja gotovo uvijek imaju širi domino-efekt, jer rast energetskih troškova brzo ulazi u cijenu prevoza, proizvodnje, distribucije i konačno u cijene prehrambenih proizvoda i drugih osnovnih životnih namirnica. Zbog toga mnogi strahuju da bi i eventualno povećanje minimalne plaće moglo biti djelimično ili potpuno neutralizirano novim talasom inflacije.

U širem društvenom smislu, rasprava o minimalnoj plaći pokazuje koliko je teško uskladiti interese radnika, poslodavaca i vlasti u ekonomiji koja se suočava s nizom strukturnih problema. Radnici traže dostojanstven život i plaću koja pokriva osnovne potrebe, poslodavci upozoravaju na održivost poslovanja, a Vlada pokušava izbjeći fiskalni i politički šok. Dok se traži kompromis, rast cijena i neizvjesnost oko institucionalnih rješenja ostaju ključne prepreke. Upravo zato je jasno da tema minimalne plaće nije samo pitanje brojki, nego i pitanje društvene pravde, ekonomskog modela i budućeg smjera u kojem će Federacija BiH koračati.