Nova politička kombinacija nakon izbora: SDA i SDP dogovorili saradnju na državnom i federalnom nivou
Politička scena u Bosni i Hercegovini nakon posljednjih Općih izbora dobila je potpuno novu dinamiku, a jedan od najzapaženijih poteza jeste dogovor između Stranke demokratske akcije (SDA) i Socijaldemokratske partije BiH (SDP) o zajedničkom djelovanju u institucijama na nivou države i Federacije BiH. Riječ je o političkom zaokretu koji bi prije nekoliko sedmica mnogi teško mogli zamisliti, posebno imajući u vidu činjenicu da su ove dvije stranke godinama bile smještene na suprotnim stranama političkog spektra, često vodeći oštre debate i međusobne optužbe u javnosti. Upravo zato ovaj dogovor ima i šire značenje od pukog rasporeda ministarskih ili parlamentarnih mjesta – on pokazuje koliko je poslije izbora važna pragmatična logika formiranja većine.
Prema informacijama iz političkih krugova, pregovori su vođeni u veoma uskom krugu ljudi, bez mnogo javnih istupa i bez velikog prostora za pojedinačne ambicije. Takav pristup, kako se navodi, bio je namjeran, jer su obje strane željele izbjeći pritisak javnosti i eventualno rušenje dogovora prije nego što se usaglase svi ključni detalji. U ovakvim situacijama, posebno u Bosni i Hercegovini, zatvorenost pregovora često je pokazatelj koliko su odnosi osjetljivi i koliko jedna pogrešna izjava može zakomplicirati cijeli proces. Zato je, prema saznanjima, posebno insistirano na tome da se iz razgovora isključe pojedini visoki stranački funkcioneri koji su prepoznati kao prepreka za približavanje stavova.
Takav potez govori da je unutar obje stranke prevagnula procjena da je stabilna vlast važnija od međusobnog nadmetanja. U političkom smislu, to znači da su SDA i SDP odlučili staviti fokus na matematičku većinu, raspodjelu odgovornosti i funkcionalnost institucija, umjesto na ideološke razlike koje su ih godinama udaljavale. U praksi, ovakav dogovor otvara prostor za formiranje nove parlamentarne većine u Parlamentarnoj skupštini BiH i Parlamentu Federacije BiH, što je u ovom trenutku jedan od ključnih preduslova da se konačno ubrza konstituisanje vlasti i izbjegne produžena institucionalna blokada.
Posebno je važno naglasiti da se ovaj politički savez ne posmatra samo kroz prizmu raspodjele resora, nego i kroz pitanje sposobnosti institucija da funkcionišu u naredne četiri godine. Bosna i Hercegovina je i ranije prolazila kroz periode u kojima su pregovori trajali mjesecima, a ponekad i duže, što je usporavalo donošenje zakona, imenovanja i usvajanje budžeta. Zbog toga svako šire okupljanje stranaka koje može garantovati većinu izaziva pažnju javnosti, ali i sumnju da bi različite političke agende mogle dovesti do novih nesuglasica čim se pređe iz faze dogovora u fazu konkretne vlasti. Upravo tu će se pokazati koliko je ovaj sporazum stvaran politički kompromis, a koliko samo privremeno rješenje radi uspostave parlamentarne aritmetike.
Međutim, pitanje koje se sada prirodno nameće jeste hoće li dogovor na državnom i federalnom nivou automatski proizvesti iste političke odnose i u kantonima. To je posebno osjetljivo u sredinama gdje lokalne organizacije stranaka imaju vlastitu logiku djelovanja, a međustranački odnosi su često dodatno opterećeni ličnim netrpeljivostima, lokalnim interesima i dugogodišnjim rivalstvima. Kantoni poput Tuzlanskog, Kantona Sarajevo i Zeničko-dobojskog već godinama predstavljaju politički posebno složene sredine, u kojima dogovori sa viših nivoa vlasti ne moraju nužno važiti jednako na terenu. Lokalni odbori često imaju drugačije prioritete, a nije rijetkost da stranačke centrale i kantonalne organizacije djeluju gotovo kao dva odvojena politička svijeta.
Upravo zbog toga naredni dani i sedmice mogu biti presudni za konačan raspored snaga. Ako stranački vrhovi uspiju nametnuti jedinstvenu politiku i na nižim nivoima, to bi moglo značiti šire stabiliziranje vlasti i smanjenje političke neizvjesnosti. S druge strane, ako kantonalne organizacije krenu vlastitim putem, moguće su potpuno različite kombinacije od kantona do kantona, što bi dodatno zakomplikovalo ukupnu sliku političke scene u Federaciji BiH. U takvom scenariju, građani bi ponovo mogli svjedočiti situaciji u kojoj se ista stranka u jednom dijelu države nalazi u koaliciji, dok u drugom nastupa kao opozicija ili dio sasvim drugačijeg bloka.
Ono što ovaj dogovor čini posebno zanimljivim jeste činjenica da pokazuje koliko je bosanskohercegovački politički sistem zasnovan na stalnom pregovaranju i traženju kompromisa. Rijetko koja politička odluka ovdje je jednostavna ili linearna, a većina ključnih procesa zavisi od međusobnog povjerenja, političke trgovine i spremnosti da se prihvati da nijedna stranka sama ne može dugoročno upravljati institucijama bez partnera. U tom smislu, saradnja SDA i SDP-a može biti shvaćena i kao poruka da je politička pragmatičnost u ovom trenutku nadvladala ideološke razlike, ali i kao podsjetnik da je bosanskohercegovačka politika često prostor neočekivanih saveza.
Za građane, međutim, manje je važno ko je s kim do jučer bio u sukobu, a mnogo važnije da li će nova većina donijeti stabilniji rad institucija, brže formiranje vlade, redovne sjednice parlamenta i konkretnije odgovore na ekonomske i društvene probleme. Upravo tu će se testirati ozbiljnost dogovora. Ako novi savez bude proizvodio funkcionalnu vlast, onda će se ovaj politički zaokret pamtiti kao važan trenutak nakon izbora. Ako, pak, prevladaju unutrašnja neslaganja i borba za kontrolu nad pozicijama, cijeli aranžman mogao bi ostati samo još jedna epizoda u dugom nizu neizvjesnih koalicionih pregovora koji su već postali karakteristični za politički život u Bosni i Hercegovini.
U svakom slučaju, jasno je da je pred domaćom političkom scenom period intenzivnih razgovora, prilagođavanja i provjera lojalnosti unutar samih stranaka. U narednim sedmicama biće vidljivo da li će SDA i SDP uspjeti zadržati dogovor na državnom i federalnom nivou, te da li će isti model saradnje biti prihvaćen i u kantonima. Dok politički lideri vagaju ko s kim može i pod kojim uslovima, javnost s pažnjom prati hoće li nova većina zaista donijeti stabilnost ili će se pokazati da su razlike, iako trenutno potisnute, i dalje prevelike da bi dugoročno ostale po strani.












