Disciplinske mjere u policiji TK zbog optužbi za iskorištavanje maloljetnica: slučaj koji potresa institucije i javnost
Disciplinska komisija Uprave policije Ministarstva unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona donijela je odluke protiv trojice policijskih službenika koji se, zajedno s još više osoba, nalaze pod teškim optužbama za trgovinu ljudima i podvođenje maloljetnica u svrhu prostitucije. Ova odluka dolazi u trenutku kada se pred Kantonalnim sudom u Tuzli vodi krivični postupak protiv ukupno 12 optuženih, a cijeli predmet već mjesecima izaziva veliko interesovanje javnosti zbog težine navoda i osjetljivosti žrtava.
Prema dostupnim informacijama, disciplinski postupak se odnosio na policijske službenike Jasmina Modrića, Miralema Halilovića i Besima Kopića, koji su obuhvaćeni optužnicom zajedno s drugim osobama za koje se tereti da su učestvovale u iskorištavanju dvije maloljetne djevojčice. Sam predmet je već sada prepoznat kao jedan od najsloženijih u pravosudnom sistemu Tuzlanskog kantona, ne samo zbog broja optuženih, već i zbog prirode krivičnog djela, uključivanja maloljetnih žrtava i činjenice da su među optuženima i osobe koje su po službenoj dužnosti trebale čuvati zakon.
Najstroža mjera za jednog policajca
Kako je potvrđeno, najrigoroznija disciplinska sankcija izrečena je Jasminu Modriću, kojem je komisija odredila mjeru prestanka radnog odnosa u Upravi policije MUP-a Tuzlanskog kantona. Takva odluka, prema pravilima službe, predstavlja najteži disciplinski epilog u okviru sistema unutrašnje kontrole i ukazuje na to da je komisija procijenila kako postoji dovoljno osnova za prekid radnog odnosa, nezavisno od krivičnog postupka koji se paralelno vodi pred sudom.
Ovakve mjere u policijskim strukturama obično imaju i širi institucionalni značaj. Policijska služba, posebno kada je riječ o predmetima koji uključuju maloljetnike i moguće zloupotrebe službenog položaja, pod posebnim je pritiskom javnosti da pokaže nultu toleranciju prema bilo kakvom ponašanju koje urušava povjerenje građana. Upravo zato je odluka disciplinske komisije posmatrana ne samo kao pojedinačna sankcija, nego i kao poruka o odgovornosti unutar sistema sigurnosti.
Novčane kazne za preostala dva policijska službenika
Za razliku od Modrića, preostala dvojica policijskih službenika dobila su blaže disciplinske mjere. Prema riječima pravnog zastupnika Miralema Halilovića, advokata Dušana Tomića, njegovom branjeniku je izrečena novčana kazna koja podrazumijeva odbijanje 30 posto od ličnog dohotka tokom pet mjeseci. Ista mjera primijenjena je i na Besima Kopića, što znači da su u disciplinskom smislu sankcionisani, ali ne i udaljeni iz službe u najtežem mogućem obliku.
Odluke komisije pokazuju da je svaki slučaj posmatran pojedinačno, uz razmatranje uloge i odgovornosti svakog službenika. U disciplinskim postupcima takav pristup je važan, jer se sankcije ne izriču kolektivno, nego na osnovu konkretnih okolnosti, ozbiljnosti navoda i procjene štete koju je ponašanje moglo prouzrokovati instituciji i društvu. Ipak, činjenica da su svi obuhvaćeni ovim mjerama i dalje ostaje značajna, jer potvrđuje da je Uprava policije reagovala unutar vlastitog sistema odgovornosti.
Krivični postupak protiv 12 optuženih i kompleksnost predmeta
Krivična optužnica u ovom slučaju obuhvata ukupno 12 osoba, među kojima su, osim pomenute trojice policijskih službenika, i druga lica za koja se tvrdi da su bila dio organizirane ili koordinirane mreže iskorištavanja maloljetnica. Među optuženima su i Besim Kopić, Miralem Halilović, Jasmin Modrić, Dževad Požegić, Emir Kadrić, Ismet Hujdur i Almir Hodžić, kao i univerzitetski profesor Zijad Jagodić, njegov brat Mirsad Jagodić, te Šemsudin Kadrić, Sulejman Šehić i Nedim Avdić.
Optužbe se odnose na krivično djelo trgovine ljudima, što je jedno od najtežih krivičnih djela u domaćem zakonodavstvu i obuhvata različite oblike eksploatacije, prinude i zloupotrebe ranjivih osoba. U ovom predmetu posebno je teška činjenica da su navodne žrtve bile maloljetne djevojčice, što cijeli slučaj dodatno opterećuje i pravno i moralno. Zbog toga se proces vodi uz poseban oprez, kako bi se zaštitila privatnost djece i izbjegla dodatna trauma tokom sudskog postupka.
Prema ranijim informacijama Kantonalnog suda u Tuzli, predmet se vodi za događaje koji obuhvataju period od aprila 2024. do kraja jula 2025. godine. Takav vremenski raspon ukazuje da se ne radi o izolovanom incidentu, nego o dugotrajnijem i višeslojnom slučaju u kojem su, prema optužnici, pojedinci kroz duži period učestvovali u iskorištavanju maloljetnih osoba. Upravo zbog toga i sudski proces traje duže, uz niz dokaznih radnji i saslušanja koja se provode u strogo kontrolisanim uslovima.
Tok suđenja: svjedoci, vještaci i zaštita maloljetnih oštećenih
Kantonalni sud u Tuzli je ranije saopćio da je od otvaranja glavnog pretresa 19. maja ove godine do sada održano osam ročišta. Tokom tih ročišta saslušano je devet svjedoka i dva vještaka, što ukazuje da je sudski postupak već ušao u fazu u kojoj se sistematski prikupljaju i provjeravaju dokazi. Ipak, najosjetljiviji dio postupka tek je uslijedio, jer se trenutno vrši saslušanje maloljetnih oštećenih djevojčica.
Upravo ta faza se smatra posebno osjetljivom, ne samo zbog psihološke ranjivosti žrtava, nego i zbog potrebe da sudski sistem istovremeno obezbijedi pravdu i zaštitu. U slučajevima koji uključuju djecu, praksa nalaže maksimalno pažljiv pristup, često uz prisustvo stručnih lica i mjere koje smanjuju sekundarnu viktimizaciju. Javnost uglavnom vidi samo završni ishod ovakvih procesa, ali iza toga stoji izuzetno složen rad tužilaštva, suda, vještaka, policije i drugih institucija.
Ovaj predmet je zbog svega navedenog postao više od običnog krivičnog postupka. On je istovremeno test za pravosuđe, policiju i cijeli sistem zaštite djece. Kada su među optuženima i službenici sigurnosnih institucija, povjerenje građana posebno je narušeno, pa se od nadležnih očekuje potpuna transparentnost, dosljednost i spremnost da se svaki oblik zloupotrebe sankcionira bez izuzetka. Zato i disciplinske odluke, i krivični postupak, imaju šire društveno značenje.
U narednom periodu ostaje da se vidi kako će se razvijati sudski proces i hoće li dokazi potvrditi navode optužnice. Bez obzira na ishod, ovaj slučaj je već ostavio snažan trag u javnosti Tuzlanskog kantona jer je otvorio pitanja odgovornosti, institucionalne etike i zaštite najranjivijih članova društva. U takvim predmetima svaka odluka suda i svaka disciplinska mjera dobija dodatnu težinu, jer se ne radi samo o pojedinačnim sudbinama, nego i o standardima koje društvo postavlja sebi.












