U posljednjim danima političkih previranja u Bosni i Hercegovini, ponovo je u središte pažnje došao Brčko distrikt, specifična administrativna jedinica u sjeveroistočnom dijelu zemlje. Izjave i odluke Stranke demokratske akcije (SDA) izazvale su burne i panične reakcije među zvaničnicima iz Republike Srpske (RS), što jasno ukazuje na to koliko je ovo pitanje osjetljivo i strateški važno za obje strane.
SDA je na posljednjoj sjednici Glavnog odbora u Sarajevu predstavila niz zaključaka, od kojih je najviše pažnje izazvao zahtjev da se Brčko distrikt ustupi Federaciji BiH. Ovaj prijedlog nije došao sam – SDA je pozvala Vijeće za implementaciju mira (PIC) i visokog predstavnika da iskoriste svoje ovlasti iz Bonskih ovlasti (1997) i Rezolucije 1174 Vijeća sigurnosti UN-a iz 1998. godine kako bi:
-
Smijenili odgovorne funkcionere iz RS koji narušavaju ustavni poredak BiH.
-
Zaustavili, kako tvrde, oružanu pobunu koja ugrožava mir i stabilnost zemlje.
-
Pojačali prisustvo EUFOR-a, s ciljem zaštite povratnika i podrške provedbi Ustava i zakona.
U tom kontekstu, SDA je zatražila i konačnu odluku Arbitražnog tribunala, kojom bi se Brčko distrikt zvanično pripojio Federaciji. Reakcije iz manjeg entiteta bile su burne, gotovo refleksne. Više političkih aktera iz RS osudilo je ovaj prijedlog, nazivajući ga direktnim napadom na Dejtonski mirovni sporazum i ustavni poredak Bosne i Hercegovine.
Posebno oštar bio je Siniša Karan, aktuelni ministar unutrašnjih poslova RS i bivši arbitar u vezi statusa Brčkog. U njegovim izjavama dominirala je tvrdnja da bi bilo kakva intervencija na Ustav BiH u vezi s Brčko distriktom “automatski značila kraj važenja dejtonskog Ustava i pretvaranje RS-a u samostalnu državu.” On smatra da su do sada svi zahvati visokih predstavnika bili ograničeni na entitetske ustave, dok bi svaki pokušaj izmjene državnog ustava predstavljao presedan sa nesagledivim posljedicama.
Karan je podsjetio na činjenicu da je Amandman I na Ustav BiH iz 2009. godine jedina zvanična i formalna ustavna promjena do sada. Taj amandman je, kako ističe, direktno inkorporirao Konačnu odluku arbitraže o Brčkom u državni pravni okvir. Prema njegovim riječima, sve što bi išlo mimo toga bilo bi ravno “najdirektnijem rušenju Ustava BiH.”
Pored toga, on tvrdi da je Republika Srpska u proteklim godinama ispunila sve svoje obaveze koje su proizilazile iz arbitražne odluke, naglašavajući da aktuelizacija pitanja Brčko distrikta ne dolazi slučajno. Prema njegovom viđenju, to je posljednji pokušaj pritiska na RS u trenutku kada su se, kako kaže, “promijenili geopolitički odnosi u svijetu” i kada “više ne postoje strani tutori koji bi garantovali jednoj strani prednost u pregovorima.”
U tom svjetlu, Karan vidi dijalog kao jedinu moguću budućnost za Dejtonsku BiH, a inicijative poput one SDA kao “pokušaj destabilizacije i prijetnju Republici Srpskoj.”
Ova situacija ponovno je otvorila neka ključna pitanja u bosanskohercegovačkom političkom pejzažu:
-
Koliko je realna promjena statusa Brčko distrikta bez pristanka oba entiteta?
-
Može li visoki predstavnik posegnuti za Bonskim ovlastima u ovako osjetljivom pitanju?
-
Šta bi eventualna promjena značila za stabilnost zemlje i odnose unutar BiH?
Brčko distrikt, kao specifičan administrativni entitet, ima ogromnu simboličku i stratešku težinu. Njegov status je rezultat dugog procesa međunarodne arbitraže, a upravljanje njime se odvija pod posebnim režimom u kojem učestvuju oba entiteta i međunarodna zajednica. Zbog toga svaki pokušaj promjene ravnoteže u upravljanju ovim područjem automatski izaziva osjetljive reakcije.
Zaključno, jasno je da je pitanje Brčko distrikta više od teritorijalnog spora – ono je lakmus papir za testiranje odnosa unutar BiH, ali i između domaćih institucija i međunarodne zajednice. Retorika koja prijeti raspadom države i najave jednostranih koraka ne doprinose dijalogu, već produbljuju postojeće podjele. Umjesto eskalacije i političke dramatizacije, potrebna je hladna glava i vraćanje za pregovarački stol – ako BiH zaista želi održati mir, stabilnost i multietničku budućnost.
U kontekstu trenutnih političkih tenzija, važno je prepoznati potrebu za odgovornim liderstvom koje neće zloupotrebljavati osjetljiva pitanja poput statusa Brčkog u svrhu političkog profita. Umjesto zaoštravanja retorike i izazivanja institucionalne krize, ključ leži u demokratskom dijalogu, poštivanju Ustava i ravnoteži interesa svih naroda i entiteta u BiH. Samo tako se može očuvati ono što je Dejton započeo – mirna koegzistencija i funkcionalna država.
