U posljednjim istupima na društvenim mrežama, Aleksandra Pandurević, istaknuta članica Srpske demokratske stranke (SDS), izazvala je burne reakcije političke javnosti svojim oštrim kritikama na račun Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske. Njena objava na platformi X, nekadašnjem Twitteru, sadržavala je niz optužbi koje dovode u pitanje Dodikovu verziju događaja u vezi sa slučajem “Viadukt”, a posebno njegov pokušaj da odgovornost prebaci na Pravobranilaštvo Bosne i Hercegovine.
U samom uvodu objave, Pandurević prenosi poruku bivšeg pravobranioca Mlađana Mandića, koji je javno osporio Dodikove tvrdnje o navodnim greškama u postupku koje je počinilo Pravobranilaštvo. U tom duhu, Mandićeve riječi su bile veoma direktne: “Milorade, ti si endemska lažovčina!”. Time je započela polemika u kojoj Pandurević razotkriva, kako tvrdi, kontinuitet neistina koje se plasiraju s najviših nivoa vlasti u RS-u.
Prema njenim navodima, Vlada Republike Srpske je postupila suprotno ustaljenoj praksi kada je insistirala da pravni zastupnik u slučaju “Viadukt” ne bude Pravobranilaštvo BiH, već privatna advokatska kancelarija po njihovom izboru. U vezi s tim postavila je nekoliko ključnih pitanja koja su otvorila dodatna etička i pravna pitanja u vezi sa samim slučajem:
-
Zašto je izabrano privatno pravno zastupništvo umjesto institucije koja je za to nadležna?
-
Ko je tačno odlučio da se milioni eura upute iz budžeta na račun izabrane advokatske kuće?
-
Kako je moguće da se čitav pravni proces vodio putem online komunikacije, bez fizičkog prisustva i transparentnosti?
Kao dodatni dokaz za svoje tvrdnje, Pandurević se pozvala na zvanične zaključke Vlade RS, ali i na sporazum koji su ranije potpisali Željka Cvijanović i Denis Zvizdić. Ona tvrdi da upravo ti dokumenti opovrgavaju Dodikove tvrdnje i ukazuju na njegov pokušaj manipulacije javnošću.
Njena objava dobila je dodatnu težinu kada je naglasila da bi Dodik, umjesto što iznosi neistine, trebao preuzeti odgovornost i javno objasniti ulogu svih onih koji su, kako kaže, “muljali” u ovom slučaju. Pandurević ironično predlaže da, ukoliko odgovorni ne mogu biti procesuirani, onda Dodik lično izdvaja 70 miliona KM iz budžeta svog kabineta kako bi pokrio štetu.
U njenim riječima se ogleda duboko nezadovoljstvo načinom na koji se vodi vlast u Republici Srpskoj, kao i frustracija zbog nedostatka odgovornosti i transparentnosti. Kroz čitav ton njenog obraćanja dominira osjećaj borbe protiv sistemske korupcije i političke samovolje.
Ova izjava dolazi u trenutku kada su tenzije unutar političkog života BiH na visokom nivou, a povjerenje građana u institucije ozbiljno narušeno. Pandurević, kao dugogodišnja opoziciona figura, koristi ovaj slučaj kako bi ukazala na šire probleme u vladavini prava i institucijama koje, prema njenim tvrdnjama, više ne služe interesima naroda, već političkoj eliti.
Situacija oko slučaja “Viadukt” samo je jedan od brojnih primjera u kojem se poigrava sa javnim sredstvima, a odluke se donose iza zatvorenih vrata, bez uključivanja institucija koje bi trebalo da predstavljaju stub pravne države. Ukazivanje na ovakve pojave, smatra Pandurević, nije samo politički čin, već i moralna dužnost svakog građanina koji se zalaže za pravedno i odgovorno društvo.
Na kraju, ostaje pitanje – hoće li ovakve izjave i inicijative zaista dovesti do konkretnog djelovanja nadležnih organa ili će i ovaj slučaj, poput mnogih prethodnih, ostati zatrpan u birokratskim ladicama i medijskom zaboravu? Bez otvorenog institucionalnog odgovora i političke volje da se nepravilnosti isprave, šanse za povratak povjerenja građana u sistem sve su manje. A upravo to povjerenje je temelj svakog društva koje želi da se izgradi na zakonima, a ne na lažima.
U konačnici, izlaganja poput onog koje je iznijela Aleksandra Pandurević ne smiju ostati samo dio dnevno-političke rasprave na društvenim mrežama. Potrebno je da se javnost probudi i zahtijeva odgovornost, jer transparentnost u radu vlasti nije luksuz nego obaveza. U vremenu kada su političke manipulacije postale gotovo svakodnevica, jedini način da se izgradi održivo i pravedno društvo jeste putem dosljednog zahtijevanja istine, zakonitosti i moralne odgovornosti. Ako se javni novac troši bez kontrole, a istina guši pod teretom političkih laži, tada ne propada samo politika – već i povjerenje građana u samu državu.
