💢 Tvoje ruke, hanumo moja, princezo moja, kruno srca moga…

🔺 Njihov dodir bio je melem za moju dušu, lijek mojoj boli, zaklon od tuge i oluja života. Na tvojim dlanovima sam nalazio sigurnost, u tvom glasu melodiju smirenosti, u tvom osmijehu svjetlo koje me vodilo kroz najmračnije noći.

🔺 Od dana kada si otišla, ostao sam sam – polovičan, nedovršen, poput sjenke bez tijela. Moje srce kuca, ali kao da ne živi. Moje oči gledaju, ali ne vide radost. Moj osmijeh se pojavljuje, ali samo da sakrije rane koje krvare. Kuća u kojoj smo se zajedno smijali sada je hladna i tiha, svaka soba odzvanja tvojim odsustvom, a svaki kutak čuva uspomenu koja boli.

🔺 Hodam među ljudima, ljubazan sam, odgovaram na pozdrave, pružam osmijeh, a iznutra se lomim. Dok oni vide moje lice, ne vide suze koje teku noću. Dok oni čuju moj glas, ne čuju jecaje mog srca. Naučio sam skrivati bol, ali nikada je nisam mogao nadvladati.

🔺 Utapam se u tvojoj ljubavi, a istovremeno me guši tvoja odsutnost. Umoran sam od praznine, od nedostatka tvog pogleda, tvog glasa, tvog dodira. Umoran sam od tišine koja je glasnija od svake buke.

🔺 Nisam više ja – jer si ti bila moj život, moja snaga, moj oslonac. A sada nisi ovdje. Ostalo je sjećanje koje ne blijedi i bol koja ne prestaje. U meni žive suprotstavljene želje: da nastavim i da stanem, da živim i da umrem, da budem jak i da se prepustim slabosti.

🔺 Pitam se: kako da pronađem nekoga poput tebe? Nekoga ko me prihvatao u siromaštvu i u bogatstvu, u mojim lomovima i u mojim usponima. Nekoga ko je znao moje slabosti i i dalje me volio. Ti si bila moje ogledalo, moje utočište, moje sve.

🔺 Ti si bila moj život… a sada sam samo preživjeli iz ljubavi. Svaka suza što padne na zemlju, svaka noćna dova, svaka uspomena – sve me vraća tebi. Jer ti si bila dar, a tvoj odlazak je ostavio prazninu koju niko ne može popuniti.

🔺 Allahu moj, podari joj najuzvišenije deredže u Džennetu. Smjesti je u Firdevs, među šehide i pravednike. Obasjaj njen kabur svjetlom Svoje milosti, učini ga prostranim vrtom. I podari meni sabur da koračam ovom dunjalučkom stazom bez nje. A kada dođe moj čas, spoji nas ponovo, da je zagrlim u Vječnosti – u svijetu gdje nema suza, bola ni rastanka.


✍️ Muhammed Kuaifi, Gaza
@IslamBosna

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here