Američki general Keith Kellogg nedavno je izazvao uznemirenost među europskim liderima izjavom o budućim pregovorima vezanim uz rat u Ukrajini. Naime, Kellogg je jasno stavio do znanja da Europa neće imati mjesto za pregovaračkim stolom kada se bude odlučivala sudbina Ukrajine. Njegov stav dolazi nakon što je administracija Donalda Trumpa poslala upitnik europskim prijestolnicama, tražeći njihov doprinos u smislu sigurnosnih jamstava za Ukrajinu. Trumpova administracija, prema njegovim riječima, smatra da Europljani trebaju preuzeti veću odgovornost za situaciju u toj regiji, budući da Sjedinjene Američke Države imaju druge prioritete, kao što su sigurnost vlastitih granica i borba protiv Kine.
Ova izjava izazvala je zabrinutost među europskim čelnicima, koji su istaknuli da nije moguće donositi odluke o budućnosti Ukrajine i europskoj sigurnosti bez aktivnog sudjelovanja Europe. Finski predsjednik, Alexander Stubb, naglasio je kako “nema načina da se vodi rasprava o Ukrajini bez Europljana”. Također je upozorio da Europa mora prestati puno govoriti i početi se ozbiljnije angažirati. Taj upitnik, koji je SAD poslao europskim vladama, postavio je važna pitanja, uključujući i pitanje o tome koliko su vojnici iz europskih zemalja spremni rasporediti na ukrajinskom teritoriju. Ovaj dokument, prema mišljenju Stubba, natjerat će mnoge europske lidera na razmišljanje o tome kakvu ulogu žele igrati u ovoj međunarodnoj krizi.
Slične reakcije došle su i od Marka Ruttea, glavnog tajnika NATO-a, koji je također pozvao europske zemlje da prestanu s negodovanjem i da proaktivno sudjeluju u rješenju ovog sukoba. Prema njegovim riječima, Europljani moraju dati konkretne prijedloge i povećati obrambene izdatke kako bi postigli ravnotežu u odnosima sa Sjedinjenim Državama. Francuska je također započela razgovore sa svojim saveznicima o mogućem održavanju neformalnog sastanka europskih čelnika kako bi se razmotrila daljnja strategija u vezi s Ukrajinom, dok je Poljska najavila održavanje sastanka u ponedjeljak.
Dodatno, Kellogg je izjavio kako će pregovori o završetku rata između Rusije i Ukrajine najvjerojatnije uključivati teritorijalne ustupke s ruske strane, kao i potencijalno usmjerenje sankcija na ruske prihode od nafte, koji su ključni izvor financiranja za Rusiju. Prema njegovom mišljenju, zapadne zemlje moraju poduzeti odlučnije mjere u provedbi sankcija kako bi oslabile rusku ekonomiju i smanjile njezinu sposobnost da vodi rat.
Ove kompleksne političke dinamike i prijedlozi koje je iznio general Kellogg, postavljaju teška pitanja za Europsku uniju i NATO, jer se suočavaju s potrebom da preuzmu veću odgovornost za sigurnost i stabilnost u srednjoj i istočnoj Europi. Neki europski lideri smatraju da je vrijeme da Europljani preuzmu aktivniju ulogu, dok drugi smatraju da bi trebalo ostvariti jaču suradnju s Sjedinjenim Američkim Državama, osobito u kontekstu brige o Kinezima i globalnim izazovima.
Ovaj naglašeni poziv na veći angažman Europe u geopolitici mogao bi postati prekretnica u načinu na koji se rješavaju međunarodni konflikti u budućnosti. Tko će imati ključnu ulogu u oblikovanju sigurnosne situacije u Europi, bit će jasno tek kada se Europljani konačno odluče koliko su spremni preuzeti odgovornost za svoju vlastitu sigurnost, ali i za stabilnost u cijeloj regiji.
Iako su reakcije na izjave američkog generala Kellogga bile podijeljene, jasno je da je američka administracija poslala snažnu poruku svojim europskim partnerima. Europski čelnici sada su suočeni s izazovom da prepoznaju vlastite interese i preuzmu odgovornost za sigurnost na kontinentu. Očekuje se da će NATO i EU morati uložiti dodatne napore kako bi izgradili koherentnu strategiju koja će zadovoljiti zahtjeve Sjedinjenih Država, a istovremeno jamčiti stabilnost i sigurnost u regiji. Posebno će biti zanimljivo pratiti hoće li Europljani uspjeti uskladiti svoje vanjskopolitičke ciljeve i zajednički nastupiti u rješavanju krize u Ukrajini.
Budućnost ovog sukoba i njegova dinamika bit će pod stalnim promjenama, a ključnu ulogu u tome igrat će međunarodni pregovori, diplomatski pritisci, kao i ekonomske sankcije koje će imati dugoročne posljedice za sve strane. Ovaj trenutni trenutak također ističe potrebu za jačanjem suradnje među europskim saveznicima, ali i opasnost od prebacivanja odgovornosti na druge aktere, što bi moglo destabilizirati cijeli europski kontinent. Postavljajući temelje za buduće akcije, europske nacije morat će donijeti odlučne korake kako bi očuvale svoj suverenitet i zaštitile interese na globalnoj sceni.
