U nedavnom izvještaju američkih obavještajnih službi, otkriveno je da više od stotinu kineskih državljana trenutno ratnički djeluju na strani Rusije u ukrajinskom ratu. Iako su ovi borci označeni kao plaćenici, čini se da nemaju izravnu povezanost s vladom u Pekingu, što stvara dodatnu konfuziju u vezi s kineskom ulogom u sukobu. Američki dužnosnici, koji su željeli ostati anonimni, tvrde da ti kineski borci nisu prošli kroz značajnu obuku i da njihov doprinos ruskim vojnim operacijama nije uočen kao ključan.
Ova situacija postavlja pitanje o stvarnoj ulozi Kine u ratu, jer, iako su plaćenici prisutni, čini se da Pekingu nije u interesu direktno sudjelovati u sukobu. Prema izvještajima, kineski vojni oficiri s vremena na vrijeme posjećuju bojišta u Ukrajini, ali samo kako bi pratili ratne taktike i izvukli pouke iz situacije, a sve to uz prethodno odobrenje vlasti u Pekingu. Ovi posjeti, kako tvrde izvori, nemaju direktan vojni karakter, ali ukazuju na mogući interes Kine za prikupljanje informacija o ratovanju.
Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski nedavno je izjavio kako Ukrajina ima informacije o 155 Kineza koji se bore na strani Rusije. Ovo je izazvalo oštre reakcije iz Kine, koja je nazvala izjave Zelenskog “neodgovornima”, naglašavajući da Kina nije strana u ovom ratu i da nije umiješana u vojna djelovanja na teritoriju Ukrajine. Ova izjava dodatno komplicira percepciju kineske uloge u ratu, jer je jasno da su ruski i ukrajinski izvori u potrazi za potvrdom koji bi mogli biti elementi kineske podrške ili njezina neutralnost.
Za razliku od Kine, Zapadni volonteri, uključujući i državljane SAD-a, već od početka rata dolaze u Ukrajinu kako bi se pridružili borbama protiv ruskih snaga. Također, Sjeverna Koreja je također poslala više od 12.000 vojnika u Rusiju, pružajući dodatnu vojnu potporu Kremlju. Ovi međunarodni angažmani dodatno kompliciraju geopolitičku dinamiku, jer se postavlja pitanje o tome kako strane sile koristite plaćenike i vojsku iz drugih zemalja kako bi podržale svoje interese u sukobu.
Ove informacije daju važan uvid u globalnu složenost ratnih saveza i intervencija, gdje Kina, iako deklarira svoju neutralnost, pokazuje određeni oblik indirektne angažiranosti kroz vojnu obuku i suradnju s Rusijom. S obzirom na povijesnu poziciju Kine kao ekonomske sile, postavlja se pitanje hoće li, unatoč službenim izjavama, nastaviti podržavati Rusiju na političkom i strateškom nivou.
Zaključak: Kineska uloga u ratu u Ukrajini i dalje ostaje nejasna, unatoč obavještajnim izvještajima o prisutnosti kineskih boraca na strani Rusije. Dok Peking negira bilo kakvu izravnu vojnu upletenost, izvještaji o kineskim vojnim posjetima bojištima i plaćenicima koji se bore na ruskoj strani sugeriraju na dublje strateške interese, možda s ciljem prikupljanja vojnih informacija. Ovo samo dodaje složenost u analizi globalnih odnosa u okviru ratnog sukoba, gdje se i dalje testiraju granice utjecaja velikih sila u kriznim vremenima.
Iako se Kina službeno distancira od bilo kakve direktne uloge u sukobu u Ukrajini, prisutnost njenih boraca i vojnih oficira na terenu jasno ukazuje na kompleksnost njezine pozicije. Taktički posjeti kineskih vojnih predstavnika, koji dolaze kako bi učili iz ratne situacije, mogu se tumačiti kao znak da Kina traži način da unaprijedi svoje vlastite vojne sposobnosti i pripremi se za buduće geopolitičke izazove. Također, činjenica da su kineski plaćenici angažirani u ratu bez izravne državne podrške također ukazuje na stratešku neodlučnost Pekinga, koje možda pokušava održati ravnotežu između svojih globalnih ekonomskih interesa i političkih odnosa, dok istovremeno ne ulazi u direktan vojni sukob. Takav pristup omogućava Kini da se distancira od negativnih političkih posljedica koje bi mogle nastati izravnim sudjelovanjem u ratnim operacijama, dok istovremeno ne gubi svoj utjecaj na situaciju.
Nadalje, prisutnost stranih volontera, uključujući one iz Sjedinjenih Američkih Država i Sjeverne Koreje, naglašava složenost i internacionalizaciju rata. Ovi borci dolaze iz različitih političkih i ideoloških pozadina, čime se dodatno komplicira slika sukoba i njegovih geopolitičkih dimenzija. Za Ukrajinu, ove međunarodne intervencije pružaju moralnu i vojnu potporu, dok za Rusiju podrška Sjeverne Koreje i drugih nacija predstavlja dodatni strateški resurs u sukobu s Zapadom. Sve ove interakcije ukazuju na to da rat u Ukrajini nije samo lokalni konflikt, već se sve više razvija u globalnu borbu za utjecaj, u kojoj svaka strana pokušava maksimizirati svoje prednosti na političkom, vojnim i ekonomskom planu.
